Words are all I have to take your heart away
Hearts On Fire
 
Blog
ponedjeljak, studeni 28, 2011

Tko god da se raspituje o mom djetetu u kurtoaznom razgovoru, postavlja se uvijek isto pitanje: „Spava li vam po noći?“. Pa kad im kažem da je počeo spavati 7-8 sati u komadu i prije nego je navršio dva mjeseca, uvijek komentiraju: „Super, blago vama“. Tj. blago meni, jer kad mi muž zaspi, uopće ne čuje da mali plače, pa čak ni kad su udaljeni niti pola metra jedan od drugog.

Priznajem da mi je to spavanje uvijek bilo bauk. Svi su me plašili time kako ću morati provesti mnoge besane noći kad rodim, pa sam se, tijekom cijele trudnoće, trudila spavati što je više moguće, da uživam dok još mogu. Čak i pri kraju trudnoće, kad se mnoge trudnice žale da ne mogu oka sklopiti, ja sam tek tu i tamo imala pokoju besanu noć (i to uvijek u bloku – par noći zaredom). Znala bih odspavati i 12 sati uz povremena kratka buđenja za odlazak u WC, jer moj mjehur tada nije mogao izdržati – tek sam neko vrijeme poslije poroda ponovo spoznala njegov veliki kapacitet. U rodilištu uopće nisam spavala: ili je maleni bio kod mene na podoju i bojala sam se da ga slučajno ne zgnječim, ili bi spavao, a ja bih bila budna u iščekivanju da zaplače. Doma je situacija bila znatno bolja. Svekrva mi je bila rekla da spavam kad god mali spava, ali po danu jednostavno nisam mogla, tek kad bi se smračilo. Noću je sve teklo kao po traci: spavanje 2-3 sata, buđenje kad bebač zaurla, brzinsko mijenjanje pelene i podoj, pa opet na spavanac. Moja je velika sreća to što mogu jako brzo zaspati, pa bih odspavala 7-8 sati, mada rascjepkano u više nastavaka. Nekad bih se znala i zeznuti, bilo je slučajeva da bi bebač rano zaspao i očekivala sam da se probudi oko 23 sata, a on bi produžio do 2 ujutro, pa bih i tu izgubila pokoji dragocjeni sat.

Noćna buđenja su se s vremenom smanjivala, dok knjiga nije spala na jedno slovo, ono buđenje oko 2-3 ujutro, pa se uskoro i to buđenje počelo pomicati, sve dok nismo došli na najoptimalnije: buđenje u 7 kad tata ide na posao. Tada prebaci bebača iz njegovog krevetića k meni da ga podojim i da još malo ubijemo oko. A naspavam se ja i tijekom podoja, sad me nije toliko strah da ću se prevaliti na njega i zgnječiti ga, on je već velik i snalažljiv, pa mogu sebi dopustiti da kunjam tih 15-20 minuta.

Skoro tri mjeseca održavamo taj uredan ritam noćnog spavanja (poremeti se tu i tamo, ali rijetko) i mogu reći da je dobar san pravi spas, bitna stavka da roditelj bude opušteniji i sretniji sa svojim djetetom. Danju može zvrndati koliko hoće i kad hoće, ali noć je ipak vrijeme odmora. Obično liježem pola sata poslije ponoći, dok još po kući završim sve što trebam, i okružena sam pravom milinom: s lijeve strane muž spava i pili drva za zimu, s desne strane u krevetiću djetešce uporno u snu izbacuje ruke koje mu ja nastojim gurnuti ispod pokrivača da mu ujutro ne budu ledene. Onda i ja utonem u blaženstvo i izgubim se u snovima. Do prvog jutarnjeg kmečanja malog gladuša. 

surefire @ 17:06 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Tracker
eXTReMe Tracker
Brojač posjeta
197726
Index.hr
Nema zapisa.