Words are all I have to take your heart away
Hearts On Fire
 
Blog
ponedjeljak, ožujak 3, 2008

Svatko od vas zna da se psi lako obučavaju za pomoć čovjeku, za traženje droge i eksploziva, traženje nestalih osoba i leševa, kao policijski psi čiji je zadatak uhvatiti bjegunca i zaustaviti ga, a jedna od najplemenitijih dužnosti koje psi obavljaju je vodič slijepih osoba. No, vjerujem da je malo tko čuo da se psi koriste i kao pomoć gluhim osobama, tim više što takva praksa nije još zaživjela na našim prostorima. 



Psima je reagiranje na različite zvukove urođeno, pa ne postoji specifična pasmina koja se koristi u ovom slučaju, za razliku od pasa vodiča slijepih, koji su uglavnom pripadnici lako odgojivih pasmina labrador retriver i zlatni retriver. Psi za pomoć gluhim osobama u Velikoj Britaniji, Australiji, Novom Zelandu, Sjedinjenim državama i drugim zemljama ponajčešće su mješanci i regrutiraju se u azilima, a da bi bili pomagači gluhim osobama moraju zadovoljiti tri osnovna uvjeta: dobar temperament, reagiranje na zvukove i želja za radom i učenjem. Obuka traje od 3 mjeseca do godine dana, s tim da kasnije korisnik psa može, uz pomoć trenera, proširiti raspon zvukova na koje će pas reagirati i obavještavati.





Tako obučen pas reagirat će na slijedeće zvukove: zvono i kucanje na vratima, zvonjavu telefona, raznorazne alarme, budilicu, djetetov plač, a van kuće i na sirene, na nepoznate ljude koji se obraćaju korisniku psa kao i na one koji ga poznaju i zovu ga imenom. U svim ovim slučajevima, osim, naravno, vani na ulici, gdje je reakcija ipak malčice drugačija i ovisi o situaciji i prometu, pas će doći do svog vlasnika, dotaknuti ga šapom ili njuškom da skrene pažnju na sebe i odvesti ga do izvora zvuka, dok u nekim slučajevima, kod požarnog alarma, pas može biti istreniran da čovjeka odvede dalje od zvuka. Kao i psima vodičima slijepih, takvim je psima, ako su propisno označeni, pristup dopušten svugdje.



 
Moj Rex je pas kojem je čuvarska dužnost sve na svijetu i naravno da reagira uglavnom na svaki zvuk. Reakcija nije uvijek ista i prema njoj se ravnam i istražujem što je u pitanju. Ne dolazi do mene da bi me upozorio, ali u kući je ionako moja sjena, uvijek uz mene, i tako ga mogu dobro čuti. Istina, laje tako gromoglasno da bi probudio i mrtve, ali lajanje nije toliko često, umjesto toga, služi se gunđanjem i cviljenjem, što je meni znak ili da me netko zove iz dvorišta, ili s gornjeg ili donjeg kata,, ili zvoni telefon, ili je možda došao poštar, ili će uskoro cestom proći vatrogasci, hitna ili policija, ukoliko su im uključene sirene. Kad šetamo putem iznad naselja kojom zna povremeno proći auto, ako nam dolazi iza leđa, okrene se da bi upozorio na dolazak i skloni se sa strane. U biti, ništa toliko specifično, ali dobro čitam njegove znakove, pa lako zaključim što je u pitanju i to mi je velika pomoć, osjećam se dosta sigurnije i ne toliko izolirana, kao što su gluhe i nagluhe osobe obično pomalo izvan svega, u svom svijetu. 

surefire @ 17:33 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Tracker
eXTReMe Tracker
Brojač posjeta
195380
Index.hr
Nema zapisa.