Words are all I have to take your heart away
Hearts On Fire
 
Blog
srijeda, svibanj 4, 2011
Eto, došlo je i to vrijeme... Da laganini iz svog života počnem izbacivati gluposti koje sam skupljala godinama i koje su mi služile samo u mojoj samoći, u bijegu od drugih koji nisu dijelili moje strasti i mišljenja. Već tjednima šetam od kuće do kontejnera za smeća i ostavljam dijelove svoje prošlosti: romane na engleskom; knjige koje je vrijeme ispreskakalo; mnogobrojne bilješke za priče koje su već ispričane, ali i za one koje još nisu, ali ih više ne smatram vrijednima pričanja; stare časopise, zadržala sam gotovo sve vezano za pse, nekih 60-ak brojeva Svijeta pasa i još dvadesetak komada drugih časopisa tematike o ljubimcima; CD-e i DVD-e s svakakvim nasnimljenim glupostima... Ni sama nisam mogla vjerovati koliko se smeća nakupilo u posljednjih 15-ak godina, stvari koje mi nisu bile potrebne, a koje mi je uvijek bilo žao baciti, sve dok nije došlo stani-pani, dok u kući nije bilo potrebno napraviti mjesta za muža i dijete koje nam uskoro stiže, a i osloboditi što više manevarskog prostora da bismo obavili nužne zahvate na kući koja godinama nije osjetila mušku ruku, sve donedavno.

Pitala me prijateljica, a ujedno i kolegica sakupljačica, koja također ima sličnu zbirku doma, kako uspijevam izdržati a da ne plačem za svakom stvarčicom. Pa jednostavn, sve su te sitne ludosti bile tu da bi ispunile neku vrstu praznine u životu. Nije da nije bilo muškaraca prije ovog, dugih i kraćih veza, ali upravo je on ona druga, savršena polovica koja mi je bila potrebna da moj život dobije smisao. Više se ne moram nigdje povlačiti, s njim mogu razgovarati o svemu, mogu šutjeti i samo ležati uz njega a da se nijedno od nas ne osjeća neugodno zbog te tišine, vrijeme dok ga nema nekako i ubijem, a kad je tu, uvijek smo zajedno, što god da radimo. Osim što ga držim malo podalje dok raspremam i smanjujem tu svoju hrpetinu ludosti, ne da nešto krijem, ali eto neku večer sam našla fotografije mene i bivšeg u danima najveće sreće. Iskidala sam ih na sitne komadiće, ne zato jer bivšeg ne mogu očima vidjeti, ionako smo se sporazumno rastali i ostali prijatelji, ali jednostavno ne želim takve materijalne podsjetnike na prošlost i ne želim ih njemu pokazivati. Odsad želim živjeti u sadašnjosti i misliti na budućnost.

surefire @ 15:37 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » tra 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Tracker
eXTReMe Tracker
Brojač posjeta
197817
Index.hr
Nema zapisa.