Words are all I have to take your heart away
Hearts On Fire
 
Blog
subota, studeni 12, 2011

Prekjučer je moje maleno zlato napunilo četiri mjeseca, a jučer smo odradili i uzv kukova. Da se poslužim kinološkim rječnikom, kukovi su nam HD-A, odnosno super. Skupilo se desetak beba pred ortopedskom ambulantom, pojavila se i cura koja je rodila istu noć kad i ja, baš mi ju je bilo drago vidjeti, a i usporediti bebača s njezinim. Njezin dečko je mrvicu veći, ali i rodio se veći od mog Marka.

Nego, čudno je kako se mentalni sklop tako brzo promijeni. Prije nego sam ostala trudna, izbjegavala sam bebe i malu djecu, pa čak i svoje nećake. Nisam se znala ponašati s njima, išlo mi je na živce gugutanje kojima su se drugi obraćali i svojoj i tuđoj djeci, pa sam se zarekla, ako budem ikad imala djecu, neću biti takva. Aha, how yes no… Gugućem kao blesava, i svom i tuđem djetetu. Stekla sam elementarno znanje zbog kojeg bebe više ne promatram kao male vanzemaljce. Mama sam. A tko bi bolje od mame znao kako je drugim mamama, pogotovo onima koje su u istoj fazi, s bebama rođenim u ljeto. Uživamo u razmjenjivanju iskustava, fotografija naše dječice, pričama o svojim muževima, o oporavku od poroda, sve ono što ne možemo podijeliti ni s kim drugim.

Otkad sam mama, mislim samo na svog sina i na muža. Oko sina se sad vrti čitav moj svijet, a ni muža ne želim zanemariti, ipak je on moja velika ljubav i uzdanica, čvrsta stijena za koju se držimo u bujici života. Nekoć mi je glava bila puna trivijalnosti, imena glumaca i pjevača, sadržaja mnogobrojnih pročitanih knjiga, a danas… U podne i u ponoća vam znam reć u kojem dućanu su koje pelene na akciji. I jedva funkcioniram izvan toga, ali valjda to tako mora biti dok se ne naviknemo, tj. dok dijete ne poraste dovoljno da ne moramo strepiti nad baš svakim njegovim korakom. Ne sjećam se ni kad sam zadnji put nešto fotografirala, a da to nije moj Marko. Sram me bilo, posve sam ispala iz štosa. 

Što drugo da kažem ljudima koji od mene očekuju nešto više, nego samo to da sada imam druge prioritete, da je Marko skoro sav moj svijet, sada skučen, ali koji će se kasnije proširiti do neslućenih razmjera. I da ću stalno pričati o njemu. I da će mi ujutro biti prva, a navečer posljednja misao.

Ali slobodno me upucajte ako na net postavim fotku prvog kakača u kahlici, kao što je to jedna ponosna mama učinila. Neću ići toliko daleko. Wink

surefire @ 00:59 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Tracker
eXTReMe Tracker
Brojač posjeta
196237
Index.hr
Nema zapisa.