Words are all I have to take your heart away
Hearts On Fire
 
Blog
utorak, siječanj 24, 2012

Počelo je općenarodno veselje: problemi oko zubića. Tj. ne bih to nazvala problemima, već uobičajenim tijekom razvoja djeteta, ali da, svakog novopečenog roditelja blago šokira kad dijete iskoči iz uobičajene kolotečine, a vi se morate domišljati što je tome razlog. Muž i ja smo debelo razmaženi roditelji, jer nam dijete spava po cijelu noć, a kad ne spava, smiješi se svijetu oko sebe. Noćno nespavanje je prije iznimka nego pravilo, za razliku od mnoge druge djece, pa naravno da se izbezumimo kad moramo dežurati do npr. četiri ujutro, kao neku večer. Tj. ja i moja mama se izbezumimo, jer se nas dvije izmjenjujemo u pokušajima uspavljivanja, a muž sve to uglavnom uredno prespava. A da su u pitanju zubi, pretpostavljamo jer se mršti kad mu opipavamo desni, pogotovo gore, a navečer zadnjih dana odbija i bočicu, tj. gura je u kutove usana gdje mu je lakše žvakati je. Bebači uglavnom prvo dobiju donje dvije jedinice, ali kod manjeg postotka djece događa se da prvo izbiju gornje jedinice. 

Preksinoć smo, prema savjetu dr, preventivno prije spavanja dali malo Lupocet sirupa, nakon čega je popio punu bočicu mlijeka i noć je prošla relativno mirno, uz samo jedno buđenje negdje oko 2 ujutro, a za ubuduće smo se naoružali Dentinox - N gelom, koji u sebi sadrži i mrvicu lokalnog anestetika. Ipak, valjda smo ga kasno aplicirali, jer ni sinoć nije htio bocu, ali je zato sisao. Buđenja su bila oko 3 i pol i jutros u 6 i pol. Očekivala sam i više, pa sam zato sinoć u krevetu priklala jednog čokoladnog Djeda mraza da mi da snage. 

Ovih dana u Konzumu traje rasprodaja istih, djedica od 40 grama za kunu. A rješavaju se i Kraševih čokoladnih bananica za istu cijenu, jer će se iste odsad prodavati u novoj ambalaži i mrvicu veće. Tako si svaki dan kupim bananicu-dvije da zasladim dan, a djedice sam pokupovala u nedjelju, lijepo sam vrećicu istih uručila mužu i zaželjela mu sretnu Novu godinu, što mu je, naravno, izmamilo osmijeh na lice. A moja trenutno omiljena kupovna slastica su rum-kokos čokoladne kuglice. Uzmem nekoliko njih i polako ih rastapam u ustima, uživam u slatkoći čokolade i kokosa sve dok ne zgrizem kapsulu s rumom i dok me ne ožeže. Time se bavim u onim svetim trenucima kad konačno legnem u krevet. S lijeve strane mi muž hrče, s desne strane dječji krevetić u kojem dijete u snu tu i tamo zacvili. A ispred mene TV. Eeeee, tu su mi se kriteriji posve srozali. Kod mene trudnički Alzheimer nije bio mit, a nekako se to proteglo i na razdoblje nakon poroda. Sad mi mozak uglavnom funkcionira samo za jedno: odgoj djeteta. A ostalo: mani me se teških tema. Zato okrenem na E! kanal i gledam celebrity i wannabe celebrity gluparije. Baš je neku večer bila emisija o plastičnoj kirurgiji i tri žene ovisne o istoj. Jedna je znala što radi i ispala stvarno super, ali druge dvije, ajme, majko mila! Prava čudovišta! Nisu jedine, hrpa ih je koje su inače izgledale sasvim zgodno, ali zbog svog iskrivljenog pogleda na sebe, odlučile su se podvrgnuti operacijama koje su ih na kraju pretvorile u plastične lutke. Mislim, u redu mi je ispraviti neki baš jako izraženi nedostatak zbog kojih čovjek baš nije prihvaćen u svakodnevnom životu, tipa zečje usne, spojenih prstiju, smanjivanja prevelikih grudiju, i slično što sam viđala da se radi, ali ti neki zahvati graniče s ludošću, pogotovo oni gdje ljudi žele pošto-poto nalikovati zvijezdi kojoj se dive. Ili nekoj životinji - postoje ljudi koji se operiraju da bi bili nalik tigru ili lavu. 





Još jedan od ozbiljnijih poslova kojima se moram posvetiti jest dresura muža. Super je on, moram priznati, samo se previše boji upustiti se u svakodnevnu brigu oko djeteta. Pričuvat će ga nakratko, odnedavno ga navečer hrani mliječnom kašicom, ali mijenjanje pelena, neka osnovna znanja i slično, e to izbjegava jer misli da se ne bi snašao. Forsiram ga da mora vježbati kako bi što bolje hendlao dijete. Preksinoć sam na njegovu stranu kreveta stavila onu knjigu koju smo dobili u ljekarni u paketu Sretna beba - "Moja prva godina". Nadam se da će je pročitati barem prije nego naš Marko navrši dvije godine i poduzeti neke akcije. Da se sve ne svede na to da prođe kraj Marka, nasmije mu se, pljune u ruku i zaliže mu frizuru u stilu Hitlerjugenda. I da razgovara malo više sa mnom o djeci, njihovom razvoju i problemima, jer čim nešto iskrsne, on se meni iza leđa posavjetuje s nekim drugim i onda mi iznese rješenje koje ja već znam. Znam da on to radi u najboljoj namjeri, ali me svejedno živcira. Ako može napredovati kao suprug i otac, zašto ne bih ustrajala na tome?

I za kraj, nešto po Markovom izboru Tongue out:



surefire @ 19:02 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Tracker
eXTReMe Tracker
Brojač posjeta
195380
Index.hr
Nema zapisa.