Words are all I have to take your heart away
Hearts On Fire
 
Blog
četvrtak, rujan 11, 2008
Iako zakonom zabranjene u većini zemalja, pa i kod nas, teško se odreći izvora zarade.

Psi su u posljednje vrijeme često stigmatizirani, ne samo od ljudi koji ih ne poznaju, već nažalost i od strane neodgovornih vlasnika i uzgajivača čije idiotske izjave u javnosti nanose trajnu štetu svim savjesnim vlasnicima i uzgajivačima. Pasmina koja okupira najviše medijskog prostora je svakako američki pit bull terijer, zbog navodnih čestih napada na ljude, iako prema statistikama (uglavnom američkim jer je tamo broj pasa te pasmine najveći) pitovi grizu ljude u manje od 2 % slučajeva. Svoj zao glas pitovi su stekli time što su većinom uzgajani za borbu, što protiv pasa, što protiv drugih životinja, naprimjer, divlje svinje, zečeva i mačaka, a sve zbog ljudske krvožednosti i želje za zaradom. Povijest pitova duga je već 500 godina, od samih početaka uzgoja u Irskoj. Amerikanci su to usavršili na svoj način, a ostatak svijeta preuzeo.

Uzgojiti psa za borbe nije jednostavno. Karakter određene pasmine je najvećim dijelom uvjetovan genetikom - nasljeđem. Psi za borbu prenijet će svoje agresivne gene na štence, a u ključno vrijeme dok oni odrastaju uz majku, prva dva mjeseca, od nje mogu naučiti još mnogo toga gledajući i oponašajući. Sigurno neće gledati majku kako se bori, ali vidjet će kako agresivno reagira na druge pse i životinje. Čak ni nakon takvog "djetinjstva" svi štenci neće biti podobni za borbe. Takvi "slabići" se obično ubijaju, ili ako imaju sreće, završe u rukama ljudi koji su istinski ljubitelji pasa i žive dug i lagodan život kao ljubimci. Psi podobni za borbe ostaju kod uzgajivača ili se za velik novac preprodaju drugim uzgajivačima ili bilo kome tko želi psa za borbu. Slijedi nekoliko mjeseci, pa čak i do dvije godine stalnog treninga tijekom kojih pas mora steći zavidnu kondiciju, što trčanjem, što drugim vježbama, poput natezanja konopa, gume i sličnog. Nerijetko psi vise u zraku dok grizu neki od tih predmeta, a time im se navodno jača zagriz. Redovno se izvode "nabrijavanja", susreti pasa bez borbe, samo u svrhu jačanja agresije prema drugom psu. Dva se psa konfrontiraju, oba na lajni, koju vlasnici trzaju, navodeći pse da pomisle da je drugi pas trznuo prema njima u želji da napadne. Uz to se obično psima izdaje naredba koja će tijekom čitavog njihovog života značiti da je vrijeme da napadnu protivnika. S ulice se skupljaju mačke i kradu mali psi, pogotovo oni živahniji i nervoznijeg karaktera, a takvi se psi nerijetko uzimaju i iz šinteraja pod krinkom lažnog udomljenja. Oni će poslužiti kao mamac, biti će pušteni u boks psa za borbu koji će ga rastrgati. Često se za tu svrhu uzimaju i zečevi, a već odrasli i posve istrenirani psi zagrist će veći mamac: divlju svinju. 



Dalje pročitajte ovdje i pogledajte ostale slike koje nisu za svačiji želudac.

surefire @ 22:01 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 28, 2008

Dosadašnji Pravilnik o opasnim psima po svemu sudeći uskoro postaje Zakon, još jedan u hrpi nedorečenih zakona Republike Hrvatske. Njime bi se, recimo tako, izvan zakona, više ne kao moguće opasni, već opasni psi, stavili svi terijeri tipa bull, zbog svog zlog glasa koji je prilično neopravdan. Istina je da neki od njih, poremećnog ponašanja i odgoja, napadnu ljude, ali ne više ni češće nego druge pasmine, te mješanci i križanci. Terijeri tipa bull većinom jesu stvoreni za borbu, ali s drugim psima, ne s čovjekom. U slučaju da ste provalnik i lopov, uđete li u kuću koju čuva neki takav terijer, izaći ćete kao bogat čovjek, bez ogrebotine. Dalje pročitajte ovdje.

surefire @ 22:25 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, kolovoz 25, 2008


surefire @ 12:47 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, srpanj 10, 2008
Lijepi pozdrav s mora! Danas konačno uhvatih malo vremena, inače ga nikako nemam, jer ujutro tamo i amo, a popodne, sve do noći, uživam kupajući se. Kad uhvatim vremena za nešto napisati, onda to bude za javno.info, a ovdje, nažalost, šipak... 
Evo vam malo ljetnih fotki mog Rexonje. 











surefire @ 19:59 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, lipanj 26, 2008
surefire @ 21:45 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, svibanj 10, 2008

Uz jesen, kasno proljeće obožavam. Zapravo, ovako toplo i sneno više nalikuje ljetu nego proljeću, ali travu još nije spržilo jarko sunce, posvuda ima divljeg cvijeća, zrak miriše... Ovi su dani puni grešnih užitaka, uz seks, tu je i dobra hrana, načeli su se pršuti, buđole i pancete, mladi luk iskopan iz zemlje, sarajevska baklava, jagode sa šlagom... Ne smijem više o tome, jer me već mami da ponovo zavirim u frižider, a ne smijem. Osim možda malo Dukatovog krem jogurta o kojem samo što nisam postala ovisna.

Kasna popodneva i večeri su, naravno, rezervirani za šetnje s mojim najdražim čupavcem, koji se počeo linjati, ali uspješno to rješavamo, protekla dva vikenda sam ga okupala i isfenirala uz četkanje, tako da je izašla hrpa dlake, mamu veseli što se po kući uopće ne vidi da imamo psa u linjanju. Da mi je netko prije rekao da je duga dlaka toliko zahvalna i lakša za pokupiti od kratke, ne bih mu vjerovala, ali eto, vidjeh svojim očima. 











surefire @ 21:00 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 4, 2008

Nakon tragedije koja se zbila jučer u Solinu, mnogim vlasnicima pasa nije lako, jer će se opet naći na udaru okoline.  Neki dan sam za javno.info napisala članak baš o napadima na ljude, možete ga pročitati ovdje. Tu sam barem malo nastojala demistificirati pse i njihovu agresiju, makar vjerujem da je sad uzaludno jer nitko ne želi poslušati glas razuma, svi su krenuli u hajku na tzv. "opasne pasmine".


surefire @ 20:35 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, travanj 15, 2008

Oni koji me poznaju, znaju što imam doma: prekrasnog, ali oštrog psa čuvara kojem je životni zadatak paziti na mene i postavljati se kao štit između moje malenkosti i nepoznatih ljudi, pogotovo onih muškog spola. Rijetki su muškarci kojima ukaže potpuno povjerenje, zasad su takva samo tri. I sva tri s dobrim razlogom. 

Netko me je pitao kako mi je Rexonja prvi put reagirao na dragog. S vremenom sam na taj prvi susret i zaboravila, ali prizvala sam ga natrag u sjećanje i shvatila koliko me dobro moj pas čita i shvaća koliko mi je stalo i koliko povjerenja imam u dragog. Na vratima ga je prvo onjušio, pa se veselo rastrčao po kući, opet malo ponjušio i pokazao sve trikove koje zna. I mirno me prepustio njemu, bez miješanja, sumnjičavih pogleda i sumanutog praćenja svakog pokreta. Ostaje u našoj blizini, ali blažen i smiren, javlja se samo kad ga pozovemo.

Da, da, oni znaju... Znaju tko je dobar za nas...



surefire @ 21:12 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, ožujak 29, 2008

Danas bila kod prijateljice koja ima zakon psa, kuju landseera, naravno da je pao i foto session.















surefire @ 22:26 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 26, 2008
Bleso se okupao... Ne bi da je +40...






surefire @ 23:26 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 20, 2008
surefire @ 23:18 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 19, 2008




surefire @ 20:22 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 12, 2008

Na poslu, sreća, uopće nije bilo strašno. Bez problema sam sve riješila, i jedva dočekala doći doma, da odem s Rexom u šetnju. A nakon šetnje, kad smo se vratili kući, na dvorišna vrata nam je zakucao stari znanac: engleski seter za kojeg sam mislila da ga više nema među živima, jer ga dugo, dugo nismo vidjeli. Mlad je, ali nesmotren, i često odlazi kilometrima daleko od kuće i prilično neobazrivo leti preko ceste, pa uvijek umirem od straha da ga ne udari auto. Nevjerojatno koliko je to živahno stvorenje, iako se Rex isprva oduševio što ga vidi i pustio ga u dvorište, vrlo brzo mu je dosadilo gledati kolikom brzinom taj pesonja juri tamo-amo, pa je počeo brundati. Onda sam pustila setera van, stavila Rexa na lajnu i izašli smo ga malo ispratiti. Slika nemam, jer fotić još nije kod mene (nadam se da sutra stiže), ali imam par, ne baš najboljih, slika s njihovog prethodnog susreta.














surefire @ 18:25 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 3, 2008

Svatko od vas zna da se psi lako obučavaju za pomoć čovjeku, za traženje droge i eksploziva, traženje nestalih osoba i leševa, kao policijski psi čiji je zadatak uhvatiti bjegunca i zaustaviti ga, a jedna od najplemenitijih dužnosti koje psi obavljaju je vodič slijepih osoba. No, vjerujem da je malo tko čuo da se psi koriste i kao pomoć gluhim osobama, tim više što takva praksa nije još zaživjela na našim prostorima. 



Psima je reagiranje na različite zvukove urođeno, pa ne postoji specifična pasmina koja se koristi u ovom slučaju, za razliku od pasa vodiča slijepih, koji su uglavnom pripadnici lako odgojivih pasmina labrador retriver i zlatni retriver. Psi za pomoć gluhim osobama u Velikoj Britaniji, Australiji, Novom Zelandu, Sjedinjenim državama i drugim zemljama ponajčešće su mješanci i regrutiraju se u azilima, a da bi bili pomagači gluhim osobama moraju zadovoljiti tri osnovna uvjeta: dobar temperament, reagiranje na zvukove i želja za radom i učenjem. Obuka traje od 3 mjeseca do godine dana, s tim da kasnije korisnik psa može, uz pomoć trenera, proširiti raspon zvukova na koje će pas reagirati i obavještavati.





Tako obučen pas reagirat će na slijedeće zvukove: zvono i kucanje na vratima, zvonjavu telefona, raznorazne alarme, budilicu, djetetov plač, a van kuće i na sirene, na nepoznate ljude koji se obraćaju korisniku psa kao i na one koji ga poznaju i zovu ga imenom. U svim ovim slučajevima, osim, naravno, vani na ulici, gdje je reakcija ipak malčice drugačija i ovisi o situaciji i prometu, pas će doći do svog vlasnika, dotaknuti ga šapom ili njuškom da skrene pažnju na sebe i odvesti ga do izvora zvuka, dok u nekim slučajevima, kod požarnog alarma, pas može biti istreniran da čovjeka odvede dalje od zvuka. Kao i psima vodičima slijepih, takvim je psima, ako su propisno označeni, pristup dopušten svugdje.



 
Moj Rex je pas kojem je čuvarska dužnost sve na svijetu i naravno da reagira uglavnom na svaki zvuk. Reakcija nije uvijek ista i prema njoj se ravnam i istražujem što je u pitanju. Ne dolazi do mene da bi me upozorio, ali u kući je ionako moja sjena, uvijek uz mene, i tako ga mogu dobro čuti. Istina, laje tako gromoglasno da bi probudio i mrtve, ali lajanje nije toliko često, umjesto toga, služi se gunđanjem i cviljenjem, što je meni znak ili da me netko zove iz dvorišta, ili s gornjeg ili donjeg kata,, ili zvoni telefon, ili je možda došao poštar, ili će uskoro cestom proći vatrogasci, hitna ili policija, ukoliko su im uključene sirene. Kad šetamo putem iznad naselja kojom zna povremeno proći auto, ako nam dolazi iza leđa, okrene se da bi upozorio na dolazak i skloni se sa strane. U biti, ništa toliko specifično, ali dobro čitam njegove znakove, pa lako zaključim što je u pitanju i to mi je velika pomoć, osjećam se dosta sigurnije i ne toliko izolirana, kao što su gluhe i nagluhe osobe obično pomalo izvan svega, u svom svijetu. 

surefire @ 17:33 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 24, 2008

Osim što sam beskrajno zaljubljena u pasminu chow chow, još je mnogo pasmina koje bih rado voljela imati. Možda jednom u životu, nikad se ne zna. Neka ih ovdje kao podsjetnik. 

Njemački ovčar (dugodlaki):


Staroengleski ovčar:


Komondor:


Bouvier:


Crni ruski terijer:


Newfoundland (crno-bijeli)


Kavkaski ovčar:


Tibetski mastif:


Samojed:


Američka akita:


Bloodhound 


Crveni irski seter:


Clumber spaniel:


Pudla:


Pekinezer:


surefire @ 19:40 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 18, 2008

... pa tako nije bolovanje za mene. Kao i obično, sve je potrajalo cijeli jedan dan, tako da sam već jutros bila kao nova. Naravno, na poslu sam se malo pravila da mi nije baš najbolje, ali zato kad sam konačno izašla na slobodu vedrog i prohladnog dana, osjećala sam se dobro i predobro. Upravo maloprije se vratih s višekilometarske šetnje s Rexom, bili smo malo u civilizaciji, odnosno u gradu, pa me upravo oduševio svojom mirnoćom i poslušnošću, te sposobnošću da iz gomile auta izdvoji bijeli Fiat Punto, kakav i mi imamo, odnosno, imali smo ga, sad je prešao u vlasništvo moje sestre. Sreli smo i neke drage stare prijatelje i njihove pse. A reakcije drugih ljudi su bile i više nego odlične, bez obzira je li riječ o starosti ili mladosti, nismo doživjeli niti jednu prijeku riječ ili pogled, naprotiv, svi su mu se divili i raspitivali se o pasmini. A naravno, tu sam morala biti okrutno iskrena, jer nijedna pasmina nije za svakoga, a to se posebno odnosi na chowa i slične pse.




surefire @ 16:00 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
ponedjeljak, veljača 11, 2008








Zaljubljeni dečki:
surefire @ 18:58 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
subota, veljača 9, 2008

Već sam danima s nestrpljenjem očekivala ovu emisiju. Ali možda bi bilo bolje da je ipak nisam gledala, ono što sam vidjela beskrajno me ražalostilo i razbjesnilo. Bilo je prestrašno vidjeti jadne pse koji se mrcvare do smrti u borbenim ringovima, vidjeti krv i ožiljke, ne samo na psima, već i na ljudima, pogotovo djeci, koja su slučajno postala plijen takvim psima. Pjenila sam se od bijesa gledajući tajne snimke organizatora takvih borbi, vlasnika i uzgajivača pasa za borbu kojima ti  psi ništa ne znače, ali zato im se lice ozari dok broje tisuće i tisuće eura zarade.

Sad mogu sa sigurnošću reći da ne vjerujem obrani čovjeka koji je neki dan na našem forumu optužen da je uzgajao pitove za borbe, te to i priznao, rekavši da ti dani pripadaju prošlosti. Ne vjerujem, zato što ne možeš biti čovjek i počiniti takav užas, niti se promijeniti i odjednom postati ljubitelj i kinolog. Da postoji i mrvica kajanja, site koji predstavlje njegove tobože bivše borbene šampione već odavno ne bi bio na netu, niti bi pisao knjige u kojima "evocira stare uspomene". Da je imalo čovjek, psima više ne bi ni pristupio. Tip je udaljen s foruma, ali to nije nikakva kazna za počinjeni zločin. Ljuti me i što sam prilično sigurna da na forumu ima još ljudi koji, ako ništa drugo, odobravaju te borbe i parenje svojih pasa sa "šampionima iz ringa". Istina je da je pas onakav kakvim ga odgojimo, ali je istina i da je karakter većinom genetski predodređen, pa su takvi psi doista ubojito oružje u rukama neiskusnih vlasnika koji ne znaju u što se upuštaju, ali i onih vlasnika koji dobro znaju što imaju, no uživaju sijati strah i trepet među normalnim psima i njihovim vlasnicima, kao i među ostatkom zajednice. 

Kakav čovjek moraš biti da nevinoj životinji napraviš ovo? (nije za osjetljive i djecu)
















A ovakav život bi ti psi trebali imati, kao i ostali naši ljubimci:







surefire @ 17:52 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 29, 2008

Bez obzira što me malo muči prehlada, dobro se osjećam... A najbolje na pomalo hladnom, svježem zraku, u šetnji i ludiranju s Rexom. Danas smo se baš dobro istrčali, sunčali se na mjestima gdje je sunce doprlo, žurili kroz sjenovita područja... I evo, samo par slika mog najdražeg medvjedića i veliki pozdrav svima!











surefire @ 18:44 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, siječanj 26, 2008

Uz pse, tiha patnja su mi i mace, posebno perzijke, jer sam slaba na dugu i raskošnu dlaku. Nekoć sam držala perzijance, nadam se da ću u bliskoj budućnosti nabaviti koju. Slučajno sam tražila neke slike na netu, pa se čežnja probudila...












surefire @ 23:58 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
petak, siječanj 18, 2008

Dubrovčani se polako pretvaraju u vodozemce... Već nas danima mori kiša. I jedva čekamo makar nekoliko minuta djelimičnog razvedravanja, da svijet opet gledamo u bojama, a ne u tmurnim sjenama. 

Rexonja mrzi kišu i mokru travu, ali je ipak pristao nakratko pozirati...













surefire @ 22:56 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 9, 2008

- Beeeeeeeeeeeeeelj
- I tebi, sinko...




surefire @ 00:11 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 3, 2008

Bez lažne skromnosti, ali njegova pojava zaintrigira i ljude koji nisu ljubitelji pasa, a ljubitelje baca u trans. Skoro pa moram ljude štapom tjerati od nas, a svi se ražaloste kad im objasnim da se ljepotan ne da dirati nepoznatima. Mnogi pitaju gdje mogu nabaviti takvog psa, ali im obavezno prvo održim predavanje: ovo definitivno nije pas za svakoga. Nije se teško zaljubiti u Rexonju na prvi pogled, ali na njega se troši puno vremena, na odgoj, kvalitetnu prehranu i održavanje dlake, a to mnogi ne shvaćaju. Chow je pas čuvar, ne samo teritorija, već i osoba koje voli, odnosno svoje obitelji, nije pretjerana maza niti su mu nepoznate osobe drage odmah na prvu, pa se radije izmiče od svih pokušaja zbližavanja, a nije ni pretjerano dobar s djecom. Nije ga lako odgojiti ni održavati, a s druge strane, prohtjevi za akcijom su mu relativno skromni. Osim kad je kiša ili baš jako vjetrovito, dnevno prijeđemo par kilometara, ljeti manje, no bez jurnjave, fina mirna šetnja. Ali je upravo nevjerojatno kakve su mu čuvarske sposobnosti i s koje je daljine sposoban uočiti moguću prijetnju i upozoriti na nju. Poznate osobe uglavnom bez problema pušta u kuću, ali pokušaju li išta uzeti bez nadzora ukućana, odmah će reagirati lajanjem. Poštar ima poseban tretman, kao i svi koji nešto donose u kuću, znači, ravna se po onoj staroj: tuđe hoćemo, svoje ne damo.  

Evo par slika iz današnje šetnje:















surefire @ 17:44 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 21, 2007

Još jedna prohladna večer... Ne zove se ovaj mjesec uzalud studeni. Danju, u gradu i gdje god ima sunca, krv uzavri od topline, ali navečer i ovdje kod mene promrzli zeko traži svoju mamicu. Osjećam se kao medo kojem treba zimski san, i stvarno, ovih dana osjećam veliku potrebu za snom. Više spavanja donosi i više snova, noćas me mučio jedan koji kao da je ispuzao iz knjige Stephena Kinga i još uvijek nisam u stanju iz glave izbaciti neka imena i događaje koji su se javili u snu. 

Popodne sam provela vrlo ugodno, upoznala sam jednu divnu ženu koju život nikako nije mazio, ali sva pršti optimizmom i humorom, odavno me netko nije tako dobro nasmijao. Way to go, M.! 

Da ne zaboravim, moram se zahvaliti i našoj divnoj blogerici damijenestoslatko. Ne samo da na njezinom blogu ima hrpa odličnih recepata, već mi je na neki način probudila inspiraciju i želju za kuhanjem. U posljednje vrijeme oko kuhanja sam se trudila tek povremeno kad bi dragi bio kod mene, mada smo zbog nedostatka vremena uglavnom jeli vani, a svakodnevno kuhanje sam prepustila mami. Ali, posljednjih par dana dobila sam nova krila, pa je i najobičniji kiseli kupus s kranjskim kobasicama ispao prava fantazija, a večeras i toć od junetine, sutra će ga moja sestra ocijeniti. Uskoro bi mogao pasti i neki kolač, ili ću se pak strpiti do Božića... 

Za kraj, par portreta, dva od jedne preslatke i umiljate mješanke, te jedan naše Carmelite. 







surefire @ 20:53 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, studeni 9, 2007

Moje dvije ljubavi... Samo ovo dijete ima ozbiljan problem, oponaša Rexa skoro u svemu, u lajanju, režanju, čuvanju kuće... Inače tjedno provode samo par sati zajedno, ali očigledno ima neka tajna veza, čim je toliki utjecaj jednog na drugog. 





surefire @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 7, 2007
... hvatamo zadnje zrake sunca na našoj strani rijeke...





surefire @ 21:55 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, studeni 3, 2007

S ovim zasad završavam predstavljanje pasmine chow chow i vraćam se kolotečini. Savjeti o prehrani se mogu primijeniti na sve pse.





Psa je najbolje hraniti BARF-om (bones and raw food), kojeg u Hrvatskoj proizvodi Animacanis, a možete ga i sami kod kuće napraviti, jer se na Internetu nudi mnoštvo recepata. 

Gotovu pseću hranu, odnosno dehidrat, mnogi smatraju najboljim rješenjem, jer samo zagrabe u vreću i pas dobije svoj obrok bez vlasnikovog truda, osim što je vlasnik olakšan za određeni iznos novca. Ako psa baš morate hraniti dehidratom, kupite kvalitetniji i skuplji: Hills, Eukanuba, Royal Canin, Pro Plan, Bosch… Ni njihov sastav nije baš najbolji, ali bolje i to nego smeće koje se može kupiti u svim prodavaonicama prehrambene robe: Friskies, Chappi, Pedigree. Ni po kojoj logici za tako nisku cijenu ne možete dobiti kvalitetnu hranu, hrana za kućne ljubimce je u većini slučajeva nusprodukt proizvodnje velikih kompanija koje se na takav način rješavaju otpada, tako da se u psećoj hrani može naći svega i svačega: ako je hrana od piletine, možete biti sigurni da je u njoj samo čisti otpad, primjerice perje, kljunovi i noge. Od ostalih dodataka tu su raznorazna kancerogena ulja, genetski modificirana soja, koštano brašno, melasa, a što je najgore od svega, postoje dokazi da u hranu za kuće ljubimce dospijevaju i leševi pasa i mačaka koji su uginuli od neke bolesti ili starosti, koji su pregaženi na cesti ili koje su veterinari uspavali. Dakle, u nekim slučajevima, čisti kanibalizam. Čak i da psa hranite samo otpacima s vašeg stola, to je vjerojatno milijun puta bolje od hranjenja dehidratom. 

Konzerve su također pune konzervansa i 90 % posto konzerve je voda, tako da su bezobrazno skupe u odnosu na sastav. Ako psu baš morate davati konzerve, pokušajte s mačjim, one su mrvicu bolje.



Jedno od rješenja za prehranu psa je i kuhati mu. Možete odvajati od namirnica koje vi koristite i spremiti mu kvalitetan obrok.

Dozvoljene namirnice:
Meso: govedina, teletina, ovčetina, janjetina, jaretina, konjsko meso (oprez, ako ga pas jede duže vrijeme, poprimi miris tog mesa), puretina, piletina, meso guske, patke i kunića, riba, divljač (sve osim veprovine). Svinjetinu ne davati, pogotovo sirovu, jer ponekad sadrži viruse, bakterije i parazite koji su smrtonosni za pse.

Iznutrice: mozak, srce, pluća, jezik, grkljan, jetra, bubrezi, slezena, predželudac preživača (burag), listavac ili knjižavci, crijeva… Iznutrice davati maksimalno tri puta tjedno, pogotovo jetru i bubrege.

Mliječni proizvodi: kefir, jogurt, kiselo vrhnje, maslac, sir, svježi sir, ovčje i kozje mlijeko. Kravlje mlijeko se ne preporučuje.

Jaja: kuhano, prženo, kajgana, sirov se može jesti samo žumanjak. Jaja davati jednom tjedno

Povrće: cvjetača, brokoli, šampinjoni, cikorija, komorač, krastavac, mrkva, češnjak, koraba, poriluk, paprika, cikla, kiseli kupus, celer, šparoge, špinati, rajčica… S povrćem također ne pretjerivati, male količine dobro dođu uz hranu, ali pas generalno ne probavlja dobro sirovo povrće. Kuhano je preporučljivije.

Orašasti plodovi: kikiriki, badem i orasi u vrlo, vrlo malim količinama.

Krušarice, žitarice: riža, kukuruz, pšenica, zob, zobene pahuljice, ječam, tjestenina, njoki, stari kruh, krumpir (isključivo kuhani i pire). Krumpir neka bude zadnja solucija.

Voće: jabuka, naranča, banana, kruška, datulja, jagoda, smokva, borovnica, trešnja, mandarina, lubenica, dinja, papaja, breskva, šljiva, grožđe… (davati u malim količinama, pogotovo citruse, izbjegavati sušeno voće, posebno grožđice koje za psa mogu biti fatalne).

Biljne masti i ulja: čičkovo, laneno, suncokretovo i maslinovo ulje, ulje kukuruznih klica, margarin.

Dodaci: povremeno dati sirove kosti s puno hrskavice, pivski kvasac, vitamine u razdobljima kad pas zbog linjanja, skotnosti, dojenja i slično ima veće potrebe za njima, a od ljudskih začina poželjna je jedino mljevena slatka crvena paprika koja sadrži dosta vitamina C.
 



surefire @ 18:22 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
To je dugovječna pasmina, žive do 15 godina. Polako sazrijevaju i mnogi dosežu svoju punu zrelost tek sa četiri ili pet godina starosti. Odlikuju se prilično dobrim zdravljem, i mnogi od njih posjećuju veterinara samo zbog redovnog godišnjeg cijepljenja. 


Neki česti zdravstveni problemi ove pasmine su entropija ili ektropija (uvrtanje ili izvrtanje očnog kapka) i displazija kukova. Česte su i ozljede ligamenta kod skočnog zgloba, zatim toplinski udari, torzija želuca, kao i kožni problemi, odnosno takozvani hot spots, uglavnom zbog ugriza kukaca ili neodgovarajuće prehrane. Chowovi su poznati kao psi koji mogu otrpjeti veliku bol, ali izluđuju ih sitni ugrizi raznoraznih kukaca.

Kao i kod većine pasa s kratkom njuškom, anestezija kod operacije zna biti rizična.

Cijepljenje se obvezno provodi jedanput godišnje, jednom protiv psećih zaraznih bolesti i jednom protiv bjesnoće. Oba se cijepljenja smiju izvršiti u razmaku ne manjem od dva tjedna. Koji tjedan prije cijepljenja potrebno je psa očistiti od unutrašnjih parazita tabletama poput Pratela i Drontala.

Protiv buha i krpelja najbolje rezultate daju ampule Frontline i Advantix. Advantix ujedno odbija i komarce. Krpelji prenose opasnu bolest piroplazmozu, koja se češće javlja u kontinentalnoj Hrvatskoj, dok u dalmatinskom podneblju vlada lišmanijaza, bolest koju prenose komarci papatači. Ukoliko ipak želite posegnuti za prirodnim sredstvima, protiv unutrašnjih i vanjskih parazita i napadača pomaže ako psu u hranu kroz dulje vrijeme dodajete malo češnjaka i pivskog kvasca.

U hrvatskom primorju opasnost vreba i u borovim šumama, gdje se u proljeće mogu vidjeti kolone gusjenica, takozvanih četinara, koje imaju otrovne dlačice. Psi ih često znaju liznuti ili progutati, što po njih može završiti kobno. Na jeziku ili u ždrijelu se jave otekline uslijed kojih pas ne može disati i potrebno ga je hitno odvesti veterinaru koji će mu dati jaku injekciju kortikosteroida.

 
surefire @ 13:25 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, studeni 2, 2007
Chow chow je pas s osobitim gospodskim manirima. Mirni su i veći dio dana će provesti spavajući, što ne znači da nisu na oprezu, probudit će ih prvi sumnjiv zvuk. Nisu lajavci, niti odgovaraju na lajanje drugih pasa. Chow će lajati samo kad treba, ali obično ne duže od nekoliko sekundi. Imaju istančan osjet za procjenu situacije, npr. Rex na prolaznike uglavnom ne laje kad ih vidi, osim ukoliko gledaju u naše dvorište, čime su odmah obilježeni kao sumnjivci.


 
Nije maza i nepovjerljiv je prema strancima, i preporučljivo ga je pustiti da sam priđe nepoznatim ljudima i odluči hoće li im dopustiti da ga pomaze ili ne. Tu su karakter i izgled u potpunoj suprotnosti, jer bi svi mazili slatkog medvjedića, grlili ga i gnjavili, a on više od svega želi svoj osobni prostor i slobodu izbora: približiti se nekoj osobi ili ne. Nepotkupljiv je i nikada neće ostaviti svog vlasnika u slučaju da ga netko drugi pokušava primamiti, osim ako je riječ o nekoj dobro poznatoj osobi koju voli i poštuje. Voli sve članove obitelji, ali obično izabire jednu osobu kojoj daje sve od sebe. Svojom svetom dužnošću smatra čuvanje svog doma: neki su psi dosta oštri ako vlasnika nema u blizini, dok će drugi lajati i upozoravati samo ako je vlasnik kod kuće, u suprotnom šute. Iznimno su teritorijalni, pa tako njihovim prostorom postaje svako mjesto na kojem provedu par minuta, a rado odmaraju i spavaju na povišenim mjestima poput balkona i terasa odakle mogu pratiti sve što se događa u oko kuće i u susjedstvu. 



Važno je znati i da većina chowa, zbog duboko usađenih očiju, imaju loš periferni vid, pa je preporučljivo prilaziti im odsprijeda ili se najaviti glasom. Nisu baš psi koje bih preporučila za obitelji s malom djecom, osim u slučaju da se roditelji dobro razumiju u pse, te da su ovu ili sličnu pasminu već imali.



Zbog svoje preuzvišenosti i nezainteresiranosti, chow ponekad neće odgovarati na naredbe, iako ih razumije. Nedostaje mu poniznosti i straha, i zbog toga ponekad može upasti u neprilike, od kojih neke mogu završiti kobno, što se prije svega odnosi na ceste, jer često ne obraćaju pažnju na nadolazeće automobile. Zbog toga je najbolje uvijek ih držati na povodniku i puštati ih samo ondje gdje je posve sigurno, naprimjer, u nekom ograđenom prostoru, gdje se mogu istrčati. Dobra vijest: chow ne treba puno vježbe, dovoljno mu je nekoliko minuta trčanja, a bit će sretan i s nekoliko kratkih šetnji dnevno, dok će ostatak dana provesti spavajući. Ovo ne vrijedi za štenad, koja znaju biti vrlo živahna, makar se i odrasli psi vole nekad igrati. Chow još uvijek posjeduje lovačke instinkte, pa mu ne treba previše vjerovati u blizini malih životinja, a posebice peradi, no pravilnom socijalizacijom moguće je izbjeći eventualne probleme. Kod Rexa primjećujem da je puno veći ljubitelj ostalih vrsta životinja (konji, magarci, mačke, koze i sl. ) nego drugih pasa. 



Kao i za svakog psa, socijalizacija od najranije dobi je vrlo važna. Zahvaljujući već spomenutom nekontroliranom uzgoju, kao i raširenom vjerovanju da je chow agresivan i neprijateljski raspoložen pas, može se dogoditi da ima problema s temperamentom, što može riješiti samo dobar odgoj, upornost i dosljednost, pogotovo za vrijeme puberteta kada će mladi psi tražiti svoje mjesto u čoporu. Vlasnik mora nametnuti svoju dominaciju, naredbe treba izgovarati dubokim, autoritativnim glasom i psu ništa ne dati besplatno, sve mora zaslužiti, od hrane do maženja, naravno, sve bez nasilja i udaranja, jer je chow veliko zlopamtilo, pamti mjesecima, pa i godinama. Nikako ga ne treba lišiti ljudskog društva, iako uglavnom nije destruktivan i mirno će podnijeti sate samoće, rado će i provodit s vama svaki trenutak. Ne preporučuje se držati ga vezanog, jer ne trpi lanac, a često se teško miri i s ogrlicom i povodnikom, u tom slučaju, savjet je da uzmete nylon ogrlicu sa kopčom koja se lako otkopčava i zakopčava te da je psu često stavljate i dižete da se navikne.

 

Ljudima koji vas posjećuju treba objasniti da pas nije zao, jer će ih zasigurno iznenaditi njegova rezerviranost s obzirom da su navikli na pse koji otvoreno iskazuju svoju naklonost, da chow jednostavno dobija dovoljno ljubavi od članova svoje obitelji i da ga nizašto više nije briga, a pogotovo ne za mišljenje drugih ljudi. 

Chow nije poput golden retrievera ili sličnih pasmina koje žive da bi ugodile čovjeku, njegova je narav više mačja, rezerviran je, neovisan i tvrdoglav i dobro će promisliti isplati li mu se poslušati vas. Bilo bi dobro raditi s nečim što mu uvijek privlači pažnju, možda s nekom igračkom ili psećim keksima. Isprva ga treba stalno nagrađivati hranom, a zatim pokušati samo s pohvalom, ali uvijek imati spreman neki zalogajčić u slučaju da prijeti gubitak kontrole nad psom. Odlična je metoda obuke uz pomoć klikera, mi smo njome dosta postigli.  Ipak, pogrešno je zaključiti da je riječ o glupom psu, naprotiv, vrlo je inteligentan, mada se ne pokorava tradicionalnim metodama dresure i motivacije. Nikako ga se ne smije tući, jer će vjerojatno uzvratiti. Treba ga poštovati, razgovarati s njim, uvjeravati ga i zadobiti njegovo poštovanje i ljubav, samo će tako vaš suživot biti harmoničan. 

surefire @ 20:42 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Dva su tipa krzna: dugodlako i kratkodlako. Štenad se rađa s gustom vunastom dlakom, odnosno poddlakom. Oko šestog mjeseca starosti počinje rasti prava dlaka, uglavnom drugačije boje od dotadašnje, kod dugodlakih chowova, ta dlaka ne priliježe uz tijelo, pa štiti psa od vlage, topline i hladnoće, u kombinaciji s gustom poddlakom, a takve je teksture da ne skuplja prašinu i prljavštinu i potrebno joj je manje njege nego štenećoj dlaci koja je sklona stvaranju čvorova. Suprotno uvriježenom mišljenju laika, dugodlaki psi su zahvalniji za držanje u kući, dlaku je lakše pokupiti s bilo koje površine, nego onu kratku i oštru koja se zapikne i nikako neće van.

Ovi se psi linjaju jedanput ili dvaput godišnje, što važi i za dugodlaku i za kratkodlaku varijantu, u kratkom vremenskom periodu odbace gotovo svu poddlaku, i tada ih je potrebno često četkati i češljati da bi se omogućila pravilna izmjena dlake. Tijekom ostatka godine se ne linjaju, osim u slučaju čestih promjena temperature i držanja u klimatiziranim prostorima. Češljanje i četkanje je osobito važno i tijekom perioda kad pas odbacuje svoju šteneću dlaku i dobiva pravu, što može potrajati i nekoliko mjeseci. Od najranije dobi ih treba privikavati na uređivanje dlake, samo će tako biti dovoljno strpljivi kad bude potrebno.

Dlaka se u potpunosti razvije do navršene dvije godine starosti, a nekad i kasnije, s tim da ljepšu i bujniju dlaku imaju psi koji tijekom cijele godine žive vani ili vani provode velik dio dana. Mužjaci imaju bogatiju dlaku od ženki, posebice grivu, zbog čega ne bi trebali stalno nositi ogrlice jer one znaju oštetiti dlaku. Imaju visoko mišljenje o sebi i ne vole se prljati, tako da izbjegavaju blatne lokve i sve ostalo što bi im moglo umanjiti veličanstvenost pojave. Baš zbog toga što su vrlo čisti, lako ih je naučiti kućnom redu. 

Njega dlake
Njega krzna nije tako zahtjevna kako bi se dalo pomisliti u prvi mah, barem ne tijekom većeg dijela godine. Chowovi imaju dvostruku dlaku: dužu i čvršću gornju dlaku, te mekanu i vunastu donju dlaku, tijekom linjanja odbacuje se najviše ta donja dlaka, dok gornja otpada sporije i kontinuiranije. Neki ljudi tvrde da se chowovi linjaju jednom ili dvaput godišnje (jedanput mužjaci, dvaput ženke, ovisno o tjeranju i štenjenju, no to izostaje ukoliko se ženka sterilizira), to je takozvani blowing, kada u nekih par tjedana ispadne sva poddlaka u količini kojom možete napuniti par vreća za smeće, a proces se može pospješiti češćim kupanjem psa u toploj vodi. Neki ljudi kažu da se njihovi psi linjaju tijekom cijele godine, ali prema mom dosadašnjem iskustvu i iskustvu drugih uzgajivača i vlasnika, rekla bih da je to zbog toga što se ti psi izlažu velikim temperaturnim promjenama: zimi su, recimo, prečesto u grijanim prostorijama, a ljeti negdje pokraj klima-uređaja koji hladi punom snagom. 

Najteže je štencima, barem ljeti, imaju gustu vunenu dlaku koju ne mogu odbaciti kao njihovi odrasli rođaci. Ljeti je i štence i odrasle potrebno pustiti na miru i izvoditi ih samo u vrlo kratke šetnje, osim uvečer, kad vrućina popusti. Psi će sami naći mjesto gdje im je udobno i prohladno, obično na keramičkim pločicama u kupaonici, hodniku i slično. 

Štenad treba češljati svakodnevno da bi se priviknuli na grooming, poželjno nakon što se izmore igrom i šetnjom pa se ne mogu odupirati, a pogotovo u dobi od pet do osam mjeseci kada mijenjaju dlaku. Pomalo gubi onu vunastu, a zamjenjuju je duže dlake tvrđe teksture. Kod Rexa se ta promjena događala prilično neprimjetno, prvo je izrasla dlaka na leđima, pa na repu, zatim po trbuhu, prsima i nogama, a tek na kraju i na glavi. Neki drugi psi u tom periodu znaju izgledati dosta neuredno i neugledno. 

Odrasle pse, za razliku od štenadi, je obično dovoljno češljati jednom do dvaput tjedno (to ne važi za razdoblje linjanja). Dlaka je takve teksture da izgleda lijepo i nakon samo nekoliko poteza četkom, čvrsta je, pa drži oblik i ako psa imate samo kao kućnog ljubimca, ne vidim razlog zašto bi mu trebalo češće češljanje. Ali ovo jednom ili dvaput tjedno bi trebalo biti dosta temeljito. Od pribora bi trebalo imati četku-grablje, koja je posebno korisna tijekom linjanja, zatim češljeve sa širokim i gustim zupcima, češalj dugih, rijetkih zubaca koji služe za raščešljavanje zapetljane dlake, te igličastu i žičanu četku. Češljanje se obično započinje češljem sa širokim zupcima, a u slučaju da je u tijeku linjanje, grabljastom četkom koja će izvući svu mrtvu dlaku. Potrebno je češljati prvo niz dlaku, pa uz dlaku sve dok češalj ne počne glatko prolaziti kroz nju, a zatim ga treba zamijeniti onim gustih zubaca. Igličasta četka služi kako bismo dali konačan oblik dlaci i malo je našušurili, dok se žičana povremeno koristi za brzinsko izvlačenje mrtve dlake, kao i za dotjerivanje dlake na nogama, repu i na grivi. Zimi za grooming odvajate otprilike pola sata tjedno, a u sezoni linjanja satnica se vrtoglavo povećava.

Psa bi za grooming trebalo naučiti da leži na stolu ili gdje ga već uređuje, tako da prvo uredite jednu stranu, pa drugu, i onda ga pustite da ustane kao biste dali finishing touch. Redovno treba provjeravati uši i po potrebi ih očistiti. Vatom umočenom u slanu otopinu čisti se područje ispod očiju od eventualnih suznih tragova. Nokte je također potrebno povremeno podrezivati, pogotovo ako se pas kreće po mekanim površinama poput zemlje prekrivene travom i zimi po snijegu. Dlaka obično raste i između jastučića na šapama, pa je i nju poželjno šišati, kako se pas ne bi klizao na glatkim površinama.

Redovno češljanje je posebno važno ljeti, jer pomaže da se dlaka provjetri i ostane dobar izolator topline. Moj pas nekad bez problema spava na suncu, i samo se dlaka ugrije, dok tijelo ostane normalne temperature. Ljudi često smatraju da je tim psima ljeti prevruće, pa ih ponekad čak i obriju, što može uzrokovati probleme s kožom i opekline.
 

Rexov ljetni look


Isti pas u zimskoj dlaci - drastična razlika, zar ne?




Hrpa iščešljane dlake...
surefire @ 14:35 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 1, 2007
Chow se javlja u pet osnovnih boja. Uvijek je jednobojan, osim što boja može biti svjetlija na grivi, stražnjim nogama i repu. Najčešća boja je crna, zatim crvena i krem, a najrjeđe su nijanse jelenja (fawn - cinnamon), odnosno razvodnjena crvena i plava, razvodnjena crna.

Crvena pokriva širok raspon, od intenzivne mahagoni crvene do svijetle zlatno crvene s bijelim repom, grivom i zastavicama na nogama. Takvi se nazivaju osjenčano crvenim chowovima. Crvena se štenad rađa smeđe boje, i takva ostaje sve do promjene dlake, a ponekad imaju i crnu masku na njušci, koja postepeno nestaje. Krzno počinje rasti u dužinu kad je štene staro oko tri mjeseca i obično je svjetlije nego što će biti kada pas odraste. No možete znati kakvu će boju vaš pas imati ako mu pogledate njušku i šape, na kojima prava dlaka najprije počinje rasti.





Crna boja se podrazumijeva sama po sebi – crna, ali neki crni primjerci imaju srebrni rep i zastavice na nogama. Štenad se rađa crna. Krzno crnih chowova može izblijediti kad ih se drži vani i na suncu. Boja tada postaje nalik čokoladnoj, odnosno boji hrđe, što se događa i kada se pas linja.



Plava je čelično siva boja, nekad sa srebrnim repom i zastavicama kao kod crnih. Plava može varirati od tamno plave, gotovo ljubičaste, kao kod novog jeansa do svijetle srebrno-plave boje, kao kod vrlo ispranog jeansa. Njuška i noge imaju «sol i papar» mješavinu tamnih i svijetlijih dlaka, što im daje izgled kao da su posuti mrazom. I plavi mijenjaju boju na suncu, dobivaju smeđi odsjaj. Nos kod plavih chowova je obično siv. Može biti i crn, ali nikako smeđ.



Jelenju boju je najteže opisati, a pošto fotografije rijetko kad pokazuju stvarno stanje, malo koja može poslužiti kao ilustracija. Može se naći u rasponu od svijetlo bež s malo sivog ili ružičastog odsjaja, do tamnije nijanse koja sliči crvenoj. Kao i plavi, i jelenji ima sol i papar mješavinu tamnijih i svjetlijih dlaka na njušci. Štenci te boje se obično rađaju sa prekrasnom srebrnom odsjajem koja može neiskusnog uzgajivača navesti da pomisli da je riječ o plavom štencu. Isto tako, štenci često imaju sivu masku na licu koja s vremenom nestane. Mnogi crveni štenci se često zabunom predstave kao jelenji, pa ako niste posve sigurni u boju vašeg psa, obratite se nekom iskusnijem.



Krem boja varira od gotovo bijele do boje slonovače, s tamnijim nijansama na ušima, njušci i ponekad na repu.



Boja poddlake je uglavnom tamna kod crnih i plavih pasa, kod krem pasa ona je ista kao i dlaka, a kod crvenih i jelenjih boja poddlake varira od gotovo bijele do tamno sive.
Ne nasjedajte na egzotične boje poput čokoladne ili srebrne, one ne postoje. Moguće je vidjeti čokoladnog chowa, ali u tom slučaju, riječ je o crnom ili plavom psu kojem je dlaka posmeđila uslijed izlaganja suncu ili je loše kvalitete zbog nepažljivog uzgoja.
surefire @ 22:33 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Klasifikacija: Chow chow spada u petu FCI grupu – primitivnom i špic tipu, peta sekcija – azijski špicevi i srodne pasmine bez radnog ispita.

Opći izgled: Aktivan pas, nabijen, proporcionalan, lavljeg izgleda, dostojanstvenog i ponosnog držanja, dobre građe.

Karakteristike: Miran pas, vrlo oprezan, nepovjerljiv prema strancima, dobar čuvar, plavo-crnog jezika, jedinstven po svom krutom hodu.

Temperament: Samostalan, ponosan, odan, ali i rezerviran.

Glava: Lubanja ravna i velika, njuška srednje duga, nos je velik, crne boje, osim kod krem pasa kod kojih je obično svijetao, te kod plavih kod kojih je obično boje krzna.

Oči: Tamne, bademaste, prilično male, kod plavih je dozvoljena ista boja kao boja krzna, a čisto oko, bez entropije ne bi trebalo biti kažnjavano bez obzira na dimenzije.

Uši: Male, blago zaobljenih vrhova, nošene uspravno, dobro razmaknute i okrenute prema naprijed, što daje psu pomalo namrgođen izraz, koji nikad ne smije biti posljedica opuštene kože nabora na čelu.

Usta: Zubi snažni i dobro poredani, vilice jake, zagriz škarast, čeljust pravilna i kompletna. Usne, nepca i jezik plavo-crne boje.

Vrat: Snažan, ne prekratak, dobro povezan s ramenima.

Prednje noge: Ravne, ne preduge, s snažnim kostima.



Tijelo: Grudni koš je velik i dobro razvijen, rebra zaobljena, leđa kratka, ravna i snažna.

Stražnje noge: Mišićave, ravne tako da pas izgleda kao da hoda na štulama i slabo pokretne u koljenu i skočnom zglobu, potkoljenice nikad nisu savijene prema naprijed.

Šape: Male, zaobljene, mačje.

Rep: visoko usađen, savijen i nošen na leđima.

Hod: Škrt, ukočen i pomalo neprirodan.

Dlaka: Duga – gusta, prava i vrlo bogata. Pokrovna dlaka je oštrija, s mekom i vunastom poddlakom, gušća je na vratu gdje tvori grivu. Kratka – gusta, prava, uspravna i čupava, djeluje poput pliša.

Boja: Isključivo je jednobojan (crna, plava, crvena, krem i jelenja), mjestimično nijansiran, ali ne pjegavo ili višebojno. Donji dio repa i zastavice na stražnjim nogama su obično svjetlije nijanse.

Veličina: Mužjaci su visoki od 48 do 56 centimetara, a ženke od 46 do 51, težina se kreće od 20 do 35 kilograma.


surefire @ 13:40 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Teško je točno reći kako je ta pasmina dobila ime. Jedno od originalnih imena bio je Chao, koja je označavala velikog, primitivnog, izvanrednog psa velike snage, a ponegdje se, pogotovo u zapisima iz 17. stoljeća prije Krista spominje i ime Ao, koje je vjerojatno iskvarena verzija prvog. Također, u istom stoljeću su ga nazivali i Man Kout, odnosno barbarski ili tatarski pas. Kasnije su ga ponegdje spominjali kao Mang (pas s puno dlake), Chao (snažan pas) ili Ti (crveni pas).

Zapadnjaci su ga kasnije nazivali Foreign dog (strani pas) i kineski jestivi pas, no to se ime nije uspjelo održati jer nisu htjeli da ih se stalno podsjeća na to da je taj pas služio za jelo, pa su usvojili naziv chow chow. To je možda stoga što je većina robe donesene iz Kine bila poznata kao chow chow na iskvarenom engleskom, ili su se pri davanju imena poslužili originalom: Chao.
surefire @ 13:23 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Mnoge legende vezane za chowa dotiču se neobične boje jezika i unutrašnjosti usta. Tu karakteristiku s njim dijeli još jedino pasmina Shar Pei, koja dolazi iz istog područja i dijeli neke korijene s chow chowom. Za crnu boju desni u usta govorilo se da tjera zle duhove i tako se učvrstila chowova reputacija kao izvrsnog psa čuvara palača i samostana. Dva su bajkovita objašnjenja kako je chow dobio svoj plavocrni jezik.



Prije mnogo stotina godina, u brdima je živio samotni redovnik koji je k sebi uzimao pse lutalice da mu pravo društvo. Bio je ljubazan prema svim životinjama, zbog čega su one bile duboko zahvalne. Jednog dana, redovnik se razbolio i pao u krevet, i svi su se psi i životinje udružili da obave kućanske poslove i pomognu mu. Chow chow je u šumi potražio drvo kojeg je nedavno udario grom i pougljenio ga, i donio nekoliko komada ugljena, na kojima je majmun kuhao obroke dok redovnik nije ozdravio. A chowov je jezik poprimio boju ugljena kao spomen na sva dobra djela kojima je uzvratio redovnikovu ljubaznost i velikodušnost.



Druga priča kaže da je Bog, dok se svijet stvarao, otkidao sitne komadiće neba da bi na njihovo mjesto postavio zvijezde. Ti komadići su padali na zemlju i jedino je chowu bilo dopušteno da ih lizne. I tako je dobio svoj plavi jezik.



Kinezi su ove pse držali pred kućom jer su vjerovali da njihovo namrgođeno i ozbiljno lice tjera zle duhove.



surefire @ 00:37 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, listopad 31, 2007
Prvi Europljanin koji je spomenuo i opisao chowe u dnevnicima svog putovanja je Marko Polo koji je posjetio Kinu kao gost Velikog Mogula u 13. stoljeću. 

Chow je u Europi ostao nepoznat sve do kasnog 15. stoljeća kada su ga sa sobom kao kuriozitet doveli trgovci i mornari na clipper jedrenjacima kompanije East India. U svojoj knjizi «The Natural History and Antiquities of Seaborne», velečasni Gilbert White u detalje je opisao kako je jedan mladi gospodin iz East India Company uvezao par štenaca iz Cantona. Bijahu to “štenci kineske pasmine iz Cantona, onakvi kakvi se u toj zemlji tove za jelo, ravnih stražnjih nogu, malih, prodornih crnih očiju, crnih desni i plavog jezika”. To su definitivno bili chowovi, vjerojatno prvi u Engleskoj, pošto se ovo zbilo negdje 1780. godine. U 19. stoljeću se uvoz nastavio, postoje zapisi o orijentalnim psima gustog crvenog krzna i plavocrnog jezika, a koji su smješteni u londonskom zoološkom vrtu, a 1865. kraljica Victoria je dobila nekoliko chowova koje je držala u kavezima u Windsoru.



Interest za uzgoj i izložbe započeo je 1879., kad je u Englesku stigla crna kuja po imenu Chinese Puzzle. Njen vlasnik, gospodin W.K. Taunton ju je iduće godine izložio na izložbi pasa u Crystal Palaceu. Zanimljivo je nadodati, u svjetlu današnjeg standarda, da je kuja bila visoka 40,6 centimetara, a teška 14,5 kilograma. Prva priznata uzgajačica, u čijem je vlasništvu bio vrstan parnjak Peridot II, i koja je i postigla da se pasmina prizna kod nadležnih intitucija, bila je Lady Granville Gordon, koja je također posjedovala i prve plave chowove u Engleskoj, Blue Bell i Blue Blood. Njezina kćerka, Lady Faudel-Phillips, osnovala je poznatu uzgajivačnicu “Amwell” i bila vodeći uzgajivač i izlagač do kraja stoljeća. Jedna od najvažnijih godina u povijesti pasmine svakako je i 1895., kada su se zbila četiri događaja: pas Chow VIII postao je prvi šampion pasmine ikad, na njemu je temeljen standard chow chowa, Peridot II je dobio titulu BIS na izložbi i osnovan je klub ljubitelja i uzgajivača. Među chowovima uvezenim u Englesku u tom periodu su: Yum Yum, Ah Wang, Chinese Junk, kaio, Ah Wonk, Mighty Atom, Princess Tung, Black Bess, Ah Woo, Kei Tan, Ching Foo, Ah Sin Woo, Pekoe II I Ruddigore.

U Americi, prvi je chow chow izložen 1890. godine, u vlasništvu gospođice A.C. Derby. Gospođa Jarrett iz Philadelphie osnovala je prvu američku uzgajivačnicu chowova i pripomogla da AKC prizna pasminu. Jedan od začetnika američkog uzgoja bio je pas iz uvoza, Chinese Chum, vlasništvo gospođe Proctor. Vrlo brzo je osvojio titulu američkog šampiona i davao dobre potomke, uključujući šampione Black Cloud i Night of Asia, pse koji su postali temelj uzgajivačnice Blue Dragon. Klub uzgajivača osnovan je 1906.



U Francuskoj je prvi klub osnovala gospođa Mareschal 1924. godine, a nakon Drugog svjetskog rata, obnovila ga je gospođa Yvonne Diot. Godine 1974. zabilježen je prvi chow chow u njemačkoj rodovnoj knjizi parnjaka.

S vremenom, od 1920. godine naovamo, karakter i ljepota pasmine postajali su sve popularniji. Mnogi su poznati ljudi bili ponosni vlasnici, da ne kažem sluge pokorni svojih chowova: kraljice Victoria i Alexandra, te sadašnja kraljica Elizabeta II. Chowovi su živjeli i u Bijeloj kući za vrijeme mandata predsjednika Calvina Coolidgea. Ostali poznati vlasnici bili su Sigmund Freud, George Bernard Shaw, Sarah Bernhardt, Herbert von Karajan, dr. Konrad Lorenz i obitelj Rothschild.

Tridesetih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća ti su psi doživjeli svojevrsni boom u svijetu i kod nas, što je dovelo i do nekontroliranog uzgoja, a samim tim i do kvarenja temperamenta, ali zanimanje je opalo, ljudi se okreću nekim novim pasminama koje ulaze i izlaze iz mode kao odjeća, što je prava šteta i rezultira mnoštvom napuštenih pasa. Za chowa stvari su krenule mirnijim tijekom.
surefire @ 13:11 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Postoji nekoliko teorija o postanku ove pasmine. 

U pradavnoj, tajanstvenoj eri evolucije pojavila se životinja koju danas zovemo chow chow. Bez ikakve sumnje, to je jedna od najdrevnijih pasmina pasa. Povjesničari su pronašli kronike čak iz jedanaestog stoljeća prije Krista, koje su opisivale “Tatarskog psa” ili “Foreign chowa”, jasno pokazujući da su jedinstvene karakteristike tog psa postojale i tad. Psi su opisivani kao “snažne, teške građe, s oštrom, čekinjastom dlakom, posve ravnim stražnjim nogama i plavim jezikom”.

Evolucija i domestifikacija su se svakako dogodile prije toga. U genealoškom stablu mesoždera, posljednji su se razdvojili upravo pripadnici psećeg i medvjeđeg roda. U miocenskom razdoblju, prije 8-12 milijuna godina, pojavio se kasni potomak, Hemicyon, nešto između mjedvjeda i psa, skromne veličine i prilično nalik na psa. Njegov direktni potomak bio je Simicyon, životinja čija je veličina varirala od lisičje do one malog medvjeda. Te su životinja nastanile subarktička područja, a nadolazeće ledeno doba potjeralo ih je južnije prema Sibiru i Mongoliji. Osim što chow i izgleda poput medvjeda, zanimljivo je nadodati da s malim medvjedima Tibeta i Mandžurije dijeli specifičnu boju jezika, široku lubanju, kratku njušku i četvrtasto tijelo. Zaključni dokaz je i zubalo: psi imaju 42 zuba, Hemicyoni i Simicyoni su imali 44 i 46, a chow također ima 44, iako mu ta dva ekstra zuba mogu ispasti i više se ne pojaviti tijekom promjene iz mliječnih u stalne. Chowovi ili neki njihovi vrlo bliski preci, smjestili su se u hladne stepe Mongolije mnogo, mnogo godina prije nego što je čovjek-majmun evoluirao u homo sapiensa.

Sjevernom Kinom su često harala barbarska plemena, Tatari i Mongoli, u društvu sa svojim “ratnim psima” ili “mastifima”. U to vrijeme se riječ “mastif” često upotrebljavala, ali ne u današnjem smislu, tada je označavala velikog, snažnog psa sjajnih lovnih mogućnosti i upotrebljavala se bez obzira na pasminu. Tatarski ratni psi su opisivani kao “lavljeg izgleda, veliki, moćni i raspoznaje ih se po crnim jezicima”. Za vrijeme vladara Wu Wanga (1122-1116 BC) zapisano je da neprijatelj raspolaže velikim brojem pasa “snažnih, s puno dlake i uglavnom crvene boje”). 



Iako je velik dio kineske literature uništen po naredbi cara Chin Shiha godine 255 BC, ostale su mnogobrojne reference na pse koje su u Kinu donijela mnogobrojna barbarska plemena i koji su ili nazvani “Foreign chow” ili im opis odgovara. Svima je zajednička boja jezika, jedinstvene stražnje noge bez izraženog skočnog zgloba, kao i crne desni. Ti su psi bili na visokoj cijeni, s obzirom da su bili izvrsni lovci, te čuvari stoke i ljudi. Carevi i plemići su ih držali kao kućne ljubimce u posvemašnjem luksuzu. Car Ling Ti je proglasio chowove članovima svog carskog kućanstva i vojska slugu ih je hranila najboljom rižom i vrhunskim mesom, imali su vojnu pratnju, spavali na debelim, mekim sagovima i dobivali počasne naslove i medalje. Imali su zadatak da čuvaju palaču i da budu savršen, uzvišen ukras. Samo članovi dinastije Tang su imali 25.000 parova tih pasa. U Knjizi ceremonija (7. stoljeće prije Krista) ti su psi bili klasificirani kao lovački psi za lov na vukove i leoparde. Kao lovci, chowovi su imali izvrstan njuh, mudru taktiku i snagu. Snaga je grafički prikazana na keramičkim figuricama nađenim u grobovima iz Han razdoblja (206 BC-20 AD), gdje je prikazan chow koji na sebi ima nešto slično ormi i čini se kao da vuče. Tijelo mu izgleda vrlo ukrućeno, što je pokazuje da je bila riječ o izuzetno snažnim psima. Te figurice su bile zakopane sa svojim vlasnicima, a svrha im je bila da otjeraju zle duhove.

U jednom carskom dvoru pronađena je i slika psa stara oko 2000 godina, koja sasvim jasno pokazuje chowa koji leži ispod stola, savršeno počešljanog crvenog krzna i s istim izrazom njuške kakvog imaju i današnji chowovi. Boje su se dotad ograničavale isključivo na crnu i crvenu, ali u izoliranim, stjenovitim planinama sjeverne Kine, u Mandžuriji i Mongoliji, redovnici u budističkim samostanima su uzgajali plave chowe. Kinezi su tada bili vješti genetici i konstantno su težili tome da stabiliziraju to dilutiranje crne boje do savršenstva blijedoplave boje koja im je bila ideal. Ti su psi čuvali i štitili samostan, čuvali stoku i lovili, a redovnici su ih ljubomorno čuvali. Psi su izgledali poput lavova, svetih životinja i nosili su orme, kakve često nose i danas, ali malo tko zna da su one simbol: chow koji je nosi, vjeran je Budin sluga, čuvar i branitelj pravovjernih i ugnjetavanih. Ti su plavi psi uglavnom bili veći i boljeg kostura nego oni izvan samostana.

Kad je vladavina dinastije Tang privedena kraju, u čitavoj je zemlji nastupilo veliko siromaštvo i osim u budističkim samostanima, uzgoj je osjetno opao. Čistokrvni psi su živjeli još samo u samostanima i kod nekih bogatih trgovaca i plemića. Neki Kinezi, sa smislom za biznis, osnovali su pseće farme, jer je ubrzo postalo sasvim jasno da se chowovi mogu iskoristiti i za nešto drugo, a ne samo za lov, vuču i čuvanje. Imali su prekrasno krzno i bili su jestivi. Velike pseće farme su stvorene uglavnom na sjeveru, pse su uzgajali samo za krzno i ubijali ih gušenjem kad su psi bili stari 10-12 mjeseci, i to tako da se ne ošteti krzno. Odjeća od tog krzna je bila vrlo popularna, a društvena pravila su nalagala da se iznad tunike od chowovog ili janjećeg krzna ne smije nositi ništa drugo da ne kvari ljepotu odjeće. U Mandžuriji, seoske bi djevojke, prilikom udaje, u miraz dobile tri uzgojna para chowa kao osnovu za svoju vlastitu farmu.

Meso chow chowa je bilo poželjna zamjena za janjetinu, a u provincijama Kwantung i Kwan-si, uzgajivači su se posebno specijalizirali u uzgoju pasa za jelo. U Kantonu ti su psi hranjeni posebnom hranom na bazi riže da bi im se popravio okus. Crni psi su se smatrali posebno hranjivima. Mladi psi ubijani s devet mjeseci bili su rezervirani za one bolje platežne moći, dok su se oni siromašniji morali zadovoljiti time da jedu odrasle pse. Jezik je bio posebna delikatesa, jer se smatralo da ima ljekovite moći, a obično se služio s rižom i slatkim sojinim umakom. Konzumiranje psećeg mesa je zabranjeno tek 1928. godine, a unatoč tome, neki stariji Kinezi ga još uvijek jedu, kupujući ga na crnom tržištu, gdje se to meso prodaje pod raznoraznim drugim nazivima. Danas se psi još uvijek jedu u Južnoj Koreji.

surefire @ 00:30 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, listopad 30, 2007
Sigurno ste negdje u gradu ili možda na televiziji zapazili veličanstvenog i neobičnog psa s lavljom grivom i njuškom nalik medvjeđoj, toliko da isprva možda i niste bili sigurni je li to uopće pas ili neka egzotična zvjerka kojoj je mjesto u zooloskom vrtu. Ili ste vidjeli njegov plavocrni jezik i zapitali se: Isuse Bože, od čega ovaj boluje?. Ni jedno, ni drugo, ni treće, već ste susreli pravog aristokratu među psima, njegovo veličanstvo chow chowa. 

Štene chow chowa je jedno od najslađih bića na svijeta, pravi mali plišani medvjedić. Možda se baš zato tako lako zaletjeti i zaboraviti da je to živo bice koje ima svoje potrebe, koje raste i razvija se. Imati psa obaveza je koja se ne smije shvatiti olako. Chow je predivan pas, ali i jedna od najnekonvencionalnijih pasmina. Važno je proučiti i shvatiti njegov karakter, potrebe i ponašanje i uskladiti ih sa svojim očekivanjima, inače se sve može pretvoriti u katastrofu, ne samo za vas, već i za psa.



To malo, preslatko štene će izrasti u psa srednje veličine, dostojanstvenog i inteligentnog. Prosječno visokoj osobi (oko 175 cm) dosezat će do koljena, a njegovo četvrtasto, dobro izbalansirano tijelo kao da ima pogon na sva četiri kotaca. Trebat ce dosta vremena i pažnje da bi ga se odgojilo u tolikoj mjeri da možemo kontrolirati njegovu snagu. Ali za uspješan odgoj prvo je potrebno izgraditi odnos pun ljubavi i poštovanja, tako da pas ima razloga poslušati vas. U protivnom, neće slušati, jer nema zašto, niste mu uopće zanimljivi niti vas poštuje. Zna biti strahovito svojeglav. Obično se veže uz samo jednu osobu, iako je odan čitavoj obitelji i odabranim prijateljima. 



Njegovo je krzno posebna atrakcija, bogate boje i forme, ali treba ga redovno održavati, inače će se dlaka zapetljati. Nema mirisa ili ga ima vrlo malo, za razliku od većine pasa.
Tiho će čuvati vas dom, bez pretjeranog lajanja, ali ne smije ga se držati na lancu. Brzo shvaća tko je prijatelj, a tko potencijalni sumnjivac. Chow ne treba puno kretanja poput nekih sportskih i lovnih pasmina, ali jedna dnevna šetnja u trajanju od barem sat vremena se svakako preporučuje. Nije pametno šetati ga bez uzice, jer ga njegova neovisnost i tvrdoglavost mogu odvesti daleko od vlasnika, tako da se čak može i nepovratno izgubiti. 
surefire @ 18:25 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
petak, listopad 26, 2007
...se najbolje provode u krevetu...





surefire @ 00:15 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 21, 2007

Ovih posljednih par dana nisam ništa pisala, iz opravdanih razloga. U petak me posao pritisnuo tako da sam kući došla tek kasno popodne, a u subotu sam odlučila otiću na izložbu pasa u Split. Dvoumila sam se, poći ili ne, sve do prije samog polaska, ujutro sam se probudila nešto prije 5 sati ujutro i osluškivala kako vani huči bura, i pitala se, treba li mi to u životu ili ne, ali sam ipak iskočila iz kreveta, obukla se i krenula na kolodvor. I ta se odluka pokazala pravom, konačno sam, nakon više godina dopisivanja preko foruma, upoznala mnogo dragih ljudi i njihove ljubimce i uživala svakoj sekundi provedenoj u njihovom društvu. Želim se zahvaliti i svom dragom Teu, koji me po dolasku odvukao dalje od McDonaldsa i na Poljud, te me vratio na kolodvor taman na vrijeme da uhvatim bus za Dubrovnik. 


Ujutro sam krenula u 6 sati a čitavim putem nas je pratila bura. Nismo išli preko mosta, već obilaznicom oko Omble, za svaki slučaj, a najžešća bura je puhala pod Biokovom, posebno na relaciji od Makarske do Omiša, gdje su nastale ove slike, malo lošije jer su snimane iz busa u pokretu:







U Split smo stigli oko 10 i 30. Malo sam prošetala Splitskom rivom i Marmontovom, sve do McDonaldsa, gdje sam se našla s Teom koji me odvezao do Poljuda, odnosno prostoru Kinološkog sportskog društva Split, gdje se izložba održavala. Uz intenzivno druženje s ekipom ljubimci-foruma, stigla sam ponešto i uslikati, pa ću neke slike podijeliti i s vama:


afganistanski hrt


australski ovčar


ruski hrt - borzoi


bullmastif


crni ruski terijer


eurasier


irski terijer


kerry blue terijer


akita inu i cane corso


mali talijanski hrt


kraljevske bijele pudle


šarplaninac


shiba


shar pei


američki stafordski terijer


tajlandski ridgeback


tibetski mastif


harlekin njemačka doga


tornjak

Izložba je potrajala sve skoro do 17 sati, ali ja sam nažalost morala malo ranije otići, da bih uhvatila bus, koji je polazio u 17 i 15. Oprostila sam se od svojih forumaša, Tea i Splita, i vratila se natrag u Dubrovnik, gonjena burom. Ovaj put smo prešli most, oprezno, ali i na rubovima sjedišta od straha, jer je vjetar puhao 72 km na sat, još i više u refulima. Devet sati truckanja u busu, 450 prijeđenih kilometara... Sve to može platiti Mastercard, ali druženje je bilo neponovljivo i neprocjenjivo...

surefire @ 21:25 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, listopad 16, 2007
Stigao je još neki dan, ali sam htjela čekati da se malo opusti i smiri, da ga mogu uslikati. 



surefire @ 00:15 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, listopad 13, 2007
Danas je konačno zapuhalo malo bure, pa smo se uputili na dužu šetnju starom štrekom, bili smo sve do iznad Čajkovića, prve slike u društvu su od jučer, samotnjačke su od danas.












surefire @ 22:40 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 7, 2007

Sutra putujem u Metković, nadam se da će sve proteći dobro i da ćete navečer čitati makar kratku reportažicu uz pokoju fotografiju. 

Večeras neću puno gnjaviti, samo ću vam postaviti link na snimku veselog društva u mom akvariju. Te ribe kao da su vječito na nekim drogama, samo jurcaju tamo-amo i zabavno ih je gledati. Stigao je i novi sijamski borac, te se već naveliko šepuri i ganja sve što misli da je žensko za ševu ili možebitna konkurencija.

surefire @ 23:23 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 4, 2007

Mačke su, uz pse, moje omiljene životinje. Nekoć sam imala mnoštvo domaćih maca i nekoliko perzijskih koje su živjele isključivo u kući i nadam se u skoroj budućnosti još barem jednoj takvoj da me uveseljava, obožavam dugodlake i čupave životinje i nije mi problem održavati takvu dlaku, a i u kući se lakše da počistiti nego kad je u pitanju kratka i oštra dlaka, iako je uvriježeno mišljenje posve suprotno. 

Mace iz vlastitog dvorišta ili kuće lako je uslikati, no ne i one tuđe, poludivlje. Zato uživam kad naletim na scene i portrete koje uspijem uloviti fotoaparatom. Na prvoj slici su dvije mlade mačke, najvjerojatnije su i jedna i druga mužjaci, i to iz istog legla, jer se rado umivaju i uređuju međusobno. 



Nakon što su tigrasto-bijelog poplašili ljudi koji su u vremenu naletjeli, ostao je tigrasti, samouvjeren i hrabar:



surefire @ 16:10 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 30, 2007

Ne, ovdje neću govoriti o filmu Kevina Costnera, već predstaviti svoj akvarij. Za početak kopirat ću nešto o akvaristici, a što sam već odavno napisala na ljubimci-forumu:

Neki od vas su već odavno u akvarističkim vodama, neki tek počinju, a neki će možda u bliskoj ili manje bliskoj budućnosti osjetiti poriv da se i oni okušaju u ovom iznimnom i donekle zahtjevnom hobiju. Ono što akvaristiku (ali i teraristiku) čini tako posebnom jest činjenica da ribice i ostali slatkovodni i morski organizmi nisu ljubimci u klasičnom smislu te riječi, bolje rečeno, ne po našoj interpretaciji. Psi, mace, hrčci, zamorci, ptice, svi oni postaju dio obitelji, integriraju se u nju i naš svijet, dok ribice zahtijevaju da mi stvorimo svijet za njih, da im omogućimo uvjete manje-više jednake onima u njihovim prirodnim staništima. To nije jednostavno, traži dosta strpljivosti i proučavanja literature, ali je jedan od najboljih načina razumijevanja kako funkcionira prirodni svijet i što gubimo narušavanjem prirodne ravnoteže pod krinkom napretka. Taj bih hobi posebice preporučila obiteljima s malom, pa i nešto većom djecom, oni su kao spužve i upijaju sve naše stavove i saznanja o životu, a da mi toga nismo ni svjesni, pa zašto ne početi na pravi način i pokazati djetetu značenje i smisao prirodne ravnoteže koju možemo stvoriti i u svom domu, stvarajući ugodan, smirujući kutak zanimljiviji od televizijskog programa.

Vrijeme je da se sruši i zauvijek zaboravi mit o zlatnoj ribici koja tobože veselo pliva u maloj kugli, za ribice takav je život pravo mučenje. Vrijedimo onoliko koliko znamo, pa počnimo se malo educirati i o ovome.

Najjednostavniji, ali i najsuhoparniji način započinjanja jest kupnja već uređenog akvarija, zajedno s ribama i biljem. A ujedno i najskuplji, ruku na srce, akvaristika ionako nije jeftin hobi, tim više što ste, kad jednom započnete i zarazite se, neprestano željni napretka i veće litraže. Za većinu nas cijene akvarija i opreme su prilično astronomske, i mnogi se okreću jeftinijoj do-it-yourself varijanti, koja također može biti uspješna i vizualno privlačna kao i gotovi akvariji, uz samo malo truda i znanja. Nije loše započeti na taj teži način, time odmah u startu počinjete prikupljati potrebna saznanja i stječete iskustvo. Uključite se na akvarističke forume, tamo ćete dobiti svesrdnu pomoć iskusnih akvarista, užicati koju biljkicu ili ribicu i stvoriti nova, čvrsta prijateljstva.

U svakom slučaju, prije svega potrebno je dobro razmisliti što u tim akvarijima želite držati i koliko imate raspoloživog prostora i kuna. Ukoliko okolnosti dopuštaju, dobro je odmah uzeti akvarij veće litraže, od 100 litara pa naviše. Možda vam se to čini previše, no zapravo i nije, a takav akvarij je obično i uspješniji od nekog manjeg u kojem su eventualne promjene u kvaliteti i temperaturi vode izraženije i često nepovoljno djeluju na živa bića u akvariju. U ovom je poslu strpljivost najcjenjenija vrlina. Akvariji ne nastaju preko noći, već se grade korak po korak, i ribice dolaze posljednje na red, iako su one uglavnom prioritet u našim željama i htijenjima.

Kad sam se odlučila upustiti u akvaristiku i počela tražiti potrebne informacije i opremu, iznenadio me broj dobronamjernih ljudi koji su se javili, spremni pomoći na bilo koji način,  i ovim putem im od srca zahvaljujem.

A ovo je moj sadašnji akvarij, Caymanov 75-litraš, u kojem trenutno obitava nešto živorotki, zebrica, tetri, betta splendens ženka, ancistrus i corydorasi. Malo šaroliko, ali ribe sam uglavnom dobila na poklon i dobro su se složile zajedno.





surefire @ 22:52 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 26, 2007
... Monte dijele...



surefire @ 15:04 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, rujan 18, 2007
Uzela sam par dana odmora... Od pisanja, mislim. Zasad je nemoguće odahnuti od posla i od foruma. Neki su me ljudi malo razočarali, pa mi je raspoloženje bilo nikakvo, ali popravlja se. Tim više što ću se sutra vidjeti s dragim i tješiti se u njegovom naručju. 
Novi tekstovi za blog se spremaju i bit će objavljeni kad za to bude vrijeme, zato sad samo malo zabave, za sve one koji vole životinje, linkovi na filmiće mog čupavca:

filmić 1

filmić 2

filmić 3

filmic 4

filmić 5

filmić 6

filmić 7

Svi filmići imaju glazbenu zvučnu podlogu. Uživajte!
surefire @ 23:43 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 16, 2007

Sutra, tj. danas ću iskoristiti dio slobodnog vremena da još jednom u potpunosti iščešljam psa prije početka rasta nove dlake. Sreća da sam relativno strpljivo stvorenje i da mi nije problem provesti sate i sate baveći se tom dlakom. Treba reći i da je, suprotno uvriježenom mišljenju, duga dlaka zahvalnija za čišćenje, negoli kratka, koja se svugdje zapikne i teško ju je izvući. Dugu dlaku samo pokupite jednim pokretom i bacite. Voila, kuća čista. I zato ću i dalje preferirati sve dugodlako. Osim muškaraca. Njih volim kratko ošišane... A ovako to kod nas izgleda, po godišnjim dobima. 

Ljeto:


Jesen:


Zima:


I kasno proljeće, kad počne češljanje....



Da, da, ovo što vidite na hrpi je njegova dlaka...

Idu mi nekad na jetrica ljudi koji me kude i kažu kako ne bih smjela takvog psa držati u našoj klimi. WTF, pa ljeti je dlaka na minimumu, uopće nema problema s vrućinom, a naravno da ga ni ne forsiram u šetnje dok je sunce jako, ali ne bih forsirala ni nekog drugog psa. Ljeti je vruće svakome i nema mrdanja prije nego sunce zađe.
S druge strane, zimi se, čisto zbog psećeg zadovoljstva, moraju podnijeti neke žrtve, pa tako, kad je bura i led, izlazim s njim u duge šetnje obučena za ratovanje u Sibiru. Ali ne smeta mi, on je moja velika ljubav, moj čuvar i maza, sama sam odabrala uzeti ga za svog pratioca i žrtvovat ću se koliko bude trebalo, makar mi uopće nije teško, nekako smo se uklopili zajednički bez velikog pametovanja i zabrinjavanja.
Zbog njega sam u stalnom kontaktu s prirodom... Prvo proljetno cvijeće i posljednje jesenske miholjice... Ljetni povjetarac i gorke zimske bure... I uvijek ugodne šetnje.

surefire @ 00:55 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
petak, rujan 7, 2007
Šteta je ne pohvaliti se njegovim talentom za poziranje.






surefire @ 22:55 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 5, 2007
Carmelita je u moj život ušla 13.06. 2006. kao maca stara svega mjesec dana, ako i toliko. Od mrvice koja nije znala napraviti korak a da se ne saplete o svoje noge i tresne, pretvorila se u elegantnu tigricu, ubojitu lovicu, nema tog plijena koji će joj umaknuti. Još kao mače hvatala je skakavce i igrala se s njima dok ih ne bi dokrajčila, a onda bi ih zagurala pod tepih u dnevnoj sobi da joj se nađu za crne dane. U očima joj se vidi da je okrutna i nemilosrdna.  Više ne živi s nama, već kod mog ujaka, gdje ima veliko lovište i podalje je od ceste, jer me bilo strah da u potrazi za štakorima ne počne ići prijeko. Sreća, nije daleko, pa je viđamo skoro svaki dan.







A i Warren Zevon ima ponešto za reći o Carmeliti.
I hear Mariachi static on my radio
And the tubes they glow in the dark
And I'm there with her in Ensenada
And I'm here in Echo Park

Carmelita hold me tighter
I think I'm sinking down
And I'm all strung out on heroin
On the outskirts of town

Well, I'm sittin' here playing solitaire
With my pearl-handled deck
The county won't give me no more methadone
And they cut off your welfare check

Carmelita hold me tighter
I think I'm sinking down
And I'm all strung out on heroin
On the outskirts of town

Well, I pawned my Smith Corona
And I went to meet my man
He hangs out down on Alvarado Street
By the Pioneer chicken stand

Carmelita hold me tighter
I think I'm sinking down
And I'm all strung out on heroin
On the outskirts of town

surefire @ 21:07 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 23, 2007
Danas je bio jedan od onih paklenih dana. Već smo se odviknuli od strašnih ljetnih vrućina, pa nas je današnja prilično pogodila, temperature u hladu su bile negdje oko 35 stupnjeva, ako ne i više. Čak sam uključila i klimu, peti ili šesti put ovog ljeta, ne toliko zbog mene, jer sam se uvalila u more, koliko zbog Rexonje, uz ovakvu bundu ipak prija malo hlada:

Sad se sa zapada nešto muti, pristižu oblaci, hoće li biti kiše i koliko, vidjet ćemo, u svakom slučaju, zemlja vapi za vodom, jer mjesecima nismo imali kiše, pa ni kad nam je bila najpotrebnija, kad je Dubrovnikom vladala vatrena stihija.
Tužna vijest: danas mi je uginula najdraža ribica, moj lijepi i pitomi crveni sijamski borac. Kako i zašto, nemam pojma, nije mi izgledao bolestan, normalno je plivao i jeo. Našla sam ga zavučenog pod anubias.

Konačno, ali ne i najmanje važno: Tiha se ispričala, javno, na više mjesta. Samo, još nisam sigurna je li to sve gotovo, treba još ponešto riješiti. No za početak, nije ni ovo loše...
surefire @ 19:54 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Tracker
eXTReMe Tracker
Brojač posjeta
187155
Index.hr
Nema zapisa.