Words are all I have to take your heart away
Hearts On Fire
 
Blog - rujan 2008
nedjelja, rujan 21, 2008
Danas svijet već ne izgleda tako crno... Malo bolje sam se informirala i smirenija sam. Pomogao je razgovor s iskusnim i dobronamjernim ljudima.
Tuđa iskustva i savjeti na raznim životnim područjima, pa i na području zdravlja ponukala su me da napišem članak o tome kako kod kuće možete napraviti svojevrsnu mamografiju bez opasnosti za zdravlje. Ako ste zainteresirani, više o tome možete pročitati ovdje.
surefire @ 22:14 |Komentiraj | Komentari: 0
subota, rujan 20, 2008
Vani bura dere kao luda i prilično je prohladno... A ja konačno stigla nakon par dana skitnje. Već me pri otvaranju maila dočekao kaos, nekih stotinjak mailova, ne računajući poneki spam koji se progura pored filtera. Nedostajao mi je forum, igrica, javno itd., ali brzo ću se ubaciti natrag. 
Trebalo mi je vremena da prevladam šok kojeg je izazvala jedna neugodna vijest, trebalo mi je vremena da se pomirim s onim što sam čula, i da izdržim još mjesec dana te mračne sjene nad nama da bih znala na čemu smo. Koliko me šokiralo, najbolje govori podatak da više od 24 sata nisam jela, pila ni spavala. A tko me poznaje, zna da se malokad odričem navedenog. Samo sam plakala i zamišljala najgore scenarije, pomalo blesavo, jer u konačnici ne mora biti ništa strašno, već samo obična lažna uzbuna. Ali eto, tako je kad voliš nekoga, pa mu makar malo pokušavaš pridržati križ kojeg nosi... No, rastjerat ćemo mi te olujne oblake...

surefire @ 18:11 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 14, 2008
Konačno kiša... Nakon više od tri mjeseca suše, kiša malo-pomalo natapa dubrovačko područje. Hoće li se bar dio maslina moći spasiti? Nedostaje mi kupanje, kiša pada već dva dana i kupaći i šugaman su mi još uvijek tu, na dohvatu ruke, ne želim ih još spremiti, možda se ukaže još poneka prilika. A sad mi, iako nije tako strašno zahladilo, vani je nekih 22 stupnja, dolazi želja da skuham čaj. I u vrući čaj umočim "domaćicu", tek malo da se čokolada rastopi prije nego keks strpam u usta...
surefire @ 19:55 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 11, 2008
Iako zakonom zabranjene u većini zemalja, pa i kod nas, teško se odreći izvora zarade.

Psi su u posljednje vrijeme često stigmatizirani, ne samo od ljudi koji ih ne poznaju, već nažalost i od strane neodgovornih vlasnika i uzgajivača čije idiotske izjave u javnosti nanose trajnu štetu svim savjesnim vlasnicima i uzgajivačima. Pasmina koja okupira najviše medijskog prostora je svakako američki pit bull terijer, zbog navodnih čestih napada na ljude, iako prema statistikama (uglavnom američkim jer je tamo broj pasa te pasmine najveći) pitovi grizu ljude u manje od 2 % slučajeva. Svoj zao glas pitovi su stekli time što su većinom uzgajani za borbu, što protiv pasa, što protiv drugih životinja, naprimjer, divlje svinje, zečeva i mačaka, a sve zbog ljudske krvožednosti i želje za zaradom. Povijest pitova duga je već 500 godina, od samih početaka uzgoja u Irskoj. Amerikanci su to usavršili na svoj način, a ostatak svijeta preuzeo.

Uzgojiti psa za borbe nije jednostavno. Karakter određene pasmine je najvećim dijelom uvjetovan genetikom - nasljeđem. Psi za borbu prenijet će svoje agresivne gene na štence, a u ključno vrijeme dok oni odrastaju uz majku, prva dva mjeseca, od nje mogu naučiti još mnogo toga gledajući i oponašajući. Sigurno neće gledati majku kako se bori, ali vidjet će kako agresivno reagira na druge pse i životinje. Čak ni nakon takvog "djetinjstva" svi štenci neće biti podobni za borbe. Takvi "slabići" se obično ubijaju, ili ako imaju sreće, završe u rukama ljudi koji su istinski ljubitelji pasa i žive dug i lagodan život kao ljubimci. Psi podobni za borbe ostaju kod uzgajivača ili se za velik novac preprodaju drugim uzgajivačima ili bilo kome tko želi psa za borbu. Slijedi nekoliko mjeseci, pa čak i do dvije godine stalnog treninga tijekom kojih pas mora steći zavidnu kondiciju, što trčanjem, što drugim vježbama, poput natezanja konopa, gume i sličnog. Nerijetko psi vise u zraku dok grizu neki od tih predmeta, a time im se navodno jača zagriz. Redovno se izvode "nabrijavanja", susreti pasa bez borbe, samo u svrhu jačanja agresije prema drugom psu. Dva se psa konfrontiraju, oba na lajni, koju vlasnici trzaju, navodeći pse da pomisle da je drugi pas trznuo prema njima u želji da napadne. Uz to se obično psima izdaje naredba koja će tijekom čitavog njihovog života značiti da je vrijeme da napadnu protivnika. S ulice se skupljaju mačke i kradu mali psi, pogotovo oni živahniji i nervoznijeg karaktera, a takvi se psi nerijetko uzimaju i iz šinteraja pod krinkom lažnog udomljenja. Oni će poslužiti kao mamac, biti će pušteni u boks psa za borbu koji će ga rastrgati. Često se za tu svrhu uzimaju i zečevi, a već odrasli i posve istrenirani psi zagrist će veći mamac: divlju svinju. 



Dalje pročitajte ovdje i pogledajte ostale slike koje nisu za svačiji želudac.

surefire @ 22:01 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 10, 2008
Umjesto da strahujem od navodnog smaka svijeta, odlučila sam se ubiti u ćevapima kod "Taj Mahala". To se pokazalo dobrom odlukom, prijateljica i ja smo baš uživale u popodnevu, od ćevapa i urmašica do europskog prvenstva u plivanju na otvorenim vodama koje se ovih dana održava u Dubrovniku.
More je ovih dana prekrasno i nastojim se uvaliti i otplivati svoju turu kad god mogu, čvrsto držeći ovo ljeto za skute da mi još ne pobjegne. A tako je bilo lijepo, to moje ljeto, sve mi je nekako išlo od ruke, od ljubavi do posla... Nadam se da će se dobra vremena i dalje nastaviti, bez obzira na meteorološke prilike...
surefire @ 22:52 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, rujan 4, 2008

Sad znam... Ono što nisam znala prije par godina. I zbog čega sam ga osuđivala. Sad mi je žao što nisam imala povjerenja i sve to malo bolje ispitala. Jedino što mogu reći u svoju obranu jest da je tema osjetljiva i da je za oboje bilo teško kopati po tome. Ali eto, uspeli smo se jednu stepenicu više. Nisam to doživjela, ali ako boli njega, boli i mene...

surefire @ 21:18 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 1, 2008
Čim osvane prvi dan rujna, kao da nešto u nama krcne i kaže "više nema ljeta". Okupala sam se i danas, no već nije to to, a večernje šetnje s psom su sve ugodnije, naime, postaje hladnije. A i njemu je počela zamjetno rasti dlaka, ne samo što joj je vrijeme, već i uz pomoć kvalitetne prehrane koja pogoduje rastu dlake, uz povremeno dodavanje žumanjka, ribljeg ulja i pivskog kvasca. 
Ljeto će mi nedostajati, ovo mi je bilo jedno od najljepših i najbezbrižnijih ljeta u životu.  Kupanje svaki dan, od otprilike tri sata popodne do zalaska sunca, a nekad i nakon. Naplivala sam se kao nikad u životu, uvijek u ugodnom i zabavnom društvu, iskoristila darovane peraje do maksimuma...
Ali, volim i jesen, pogotovo stoga što kod zna biti prelijepa, puna sunčanih dana, a opet, bez omraženih vrućina od kojih se jedva diše. Jedva čekam duge popodnevne šetnje. Samo pas, ja i priroda...

surefire @ 23:14 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Arhiva
« » ruj 2008
Tracker
eXTReMe Tracker
Brojač posjeta
194744
Index.hr
Nema zapisa.