Words are all I have to take your heart away
Hearts On Fire
 
Blog - prosinac 2011
subota, prosinac 31, 2011

Na Staru se godinu tradicionalno održavaju mise zahvalnice za sve dobro u protekloj godini. Nije uobičajeno, ali iskoristit ću ovaj medijski prostor da zahvalim za sve ono dobro što mi se dogodilo. Ići ću nekim kronološkim redom, a ne po važnosti.

Ali, prije svega, velika pokuda. Dragi Bože, zašto si mi oduzeo mog vjernog prijatelja i zaštitnika, moje prekrasno pseto koje, doduše, jest gricnulo par ljudi, ali definitivno nije zaslužio da umre relativno mlad od tako teške bolesti? Veselila sam se kako će mi dijete odrastati s njim, a Ti si mi srušio snove i otrgnuo komadić srca koje još nije zacijelilo čak ni nakon više od devet mjeseci. I pun mi je kufer onih koji govore da što će mi pas kad imam dijete da se s njim zabavljam, a ne razumiju da je to posve drugačija ljubav i posve drugačija potreba. Pas i dijete nisu isto, barem što se mene tiče, ali mogu savršeno funkcionirati zajedno, ako roditelji znaju što rade.

S druge strane, dao si mi divnog muža da me utješi i da organizira da se mog psa ukopa na lijepom mjestu. Čovjeka koji je od glave do pete po mojoj mjeri, visok, crn, zgodan, čupav, sa smislom sa humor, majstora za sve, od sitnih popravaka do kuhanja. Čovjeka koji me voli i pazi, koji mi je i ljubavnik i najbolji prijatelj, s kojim se smijem i plačem, ovisno o prilici u kojoj smo se zatekli. Bila sam sigurna da nikad neću naći svoju srodnu dušu i gotovo sam se pomirila s tim, a onda si ga Ti bacio pred mene kao grom iz vedra neba i usrećio me do daske.

Hvala Ti i na predivnom vjenčanju iz snova. I na tome što je muževa tetka vrsna šnajderica, i njezin je vjenčani poklon bila moja vjenčanica, prekrasna bež haljina u renesansnom stilu. Izgledala sam savršeno, dogodio se čak i onaj „wow“ efekt kad me dragi pred samo vjenčanje vidio tip-top sređenu i jedva me prepoznao. A mislila sam da će biti nemoguće srediti me toliko da bar ličim na čeljade. Jest da je ovo malo bezobrazno i da taština izviruje iz svakog kutka, ali Ti opraštaš takve sitne grijehe, kako čujem.

Hvala Ti na muževim roditeljima koji nam se ne petljaju puno u život, a koji su nam dali mnogo, za dijete su kupili sve, od A do Ž, i opremu i odjeću. A svekar je uz to uvijek pri ruci kad me treba nekamo odvesti, bilo to s djetetom do pedijatra ili u malo veću kupovinu.

Hvala Ti i na tome što je mužev najbolji prijatelj, koji nam je bio i vjenčani kum, vrstan ginekolog koji je otpočetka pratio moju trudnoću i bio mi na porodu. Trudnoću sam izdržala bez većih problema i tegoba, te do zadnjeg dana bila aktivna, što šetnja, što plivanje. Nije Ti baš bilo u redu što si mi u trudnoći omrznuo čokoladu (piletinu i mozzarellu opraštam bez problema), ali evo, sve se vraća na svoje. Još samo da se smiluješ i vratiš mi hormone na normalu, jer mi kosa užasno ispada, još malo i ostat ću bez nje.

Hvala Ti i što sam progurala svoj najveći ovogodišnji strah: porod. Mada, nisi baš morao staviti drip na najjače. I možda da je bilo malo manje rezanja i šivanja, znaš da nisam ljubitelj ručnih radova, pogotovo ne onih koji se izvode na meni.

Hvala Ti na divnom i dobrom djetetu koje je moju sreću povećalo do neslućenih razmjera. Žao mi je samo da nisi tako milostiv prema svima: moji se poznanici ovih dana vraćaju kući iz rodilišta praznih ruku. Mogu zamisliti i osjetiti samo djelić tuge i boli kojima su oni sada preplavljeni. I malo se ljutim na Tebe, iako vjerujem da će to djetešce biti novi anđeo koji će Ti praviti društvo.

Hvala Ti na mojoj mami koja mi pomaže nositi se s majčinskim dužnostima i brinuti se za malenog. Nemoj se ljutiti što ću i nju morati malo dresirati, tek toliko da shvati da odluke o djetetu moram donositi ja, a ne ona.

Bože, hvala Ti i na novim slušnim aparatima. Super su, sad čujem štošta što prije nisam, a nadasve glasovne mogućnosti mog sinčića. Ipak, mogao si učiniti da ti aparati baš i ne budu tako skupi. Ili da HZZO u potpunosti pokrije njihove troškove, a ne samo pola.

Hvala Ti što si pazio da ove godine ne oskudijevamo ni u čemu. Nismo bili ni gladni i žedni. Jest da smo imali prilično neplaniranih izdataka i da će nam to s Nove godine polako dolaziti na naplatu, ali izdržat ćemo. Ipak, ne bi bilo loše da dobijemo kakvu lovu sa strane. Poslala sam nekoliko kuverata Dukatu i Zvijezdi, pa ako možeš što učiniti po tom pitanju, bilo bi dobro.

Ako izostavimo sitne tegobe poput prehlada i kiseline u želucu, ove smo godine svi bili zdravi. Molim Te da tako i ostane.

I neka i drugima bude kako zaslužuju i žele. A neka i malo mira u svijetu, ako misliš da se to može izvesti.

Lijep pozdrav! ( ili možda Hvaljen Isus, ne znam kako se vi gore pozdravljate)

Surefire

surefire @ 18:06 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 29, 2011

Dvoumim se, ne, troumim, kamo otići na doček Nove godine. Hoću li je dočekati u dnevnoj ili spavaćoj sobi? Ili možda ispred kuće, gledajući vatromete po Rijeci dubrovačkoj, kao prošle godine? Nekako su mi prošla ona vremena kad sam slavila na Stradunu u dobrom društvu, sad su se ta društva raspala zbog obiteljskih obveza svih nas. A i da budem iskrena, svake godine mi je bila muka od gužve, petardi, prolivenog pića po odjeći i pokušaja da me nepoznati čestitari zažvale. 

A iako je tradicija da se na Staru godinu peče meso, moj je muž izrazio posve drugačiju želju: da pečemo pizzu. Sutra ručku kuham tjesteninu s umakom od rajčica, pa ću umaka napraviti više, tako da ga možemo po tijestu premazati. Nemam baš živaca da tijesto ovaj put napravim sama, pa će ga za mene napraviti pekara "Glavinić" Smile. A uz sir, šunku i gljive, tradicionalne sastojke nadjeva, stavit ćemo i malo luka i kukuruza, kad se ispeče, savršeno je. Uz to malo Cole ili piva, i što čovjek može više tražiti? No, i meso ćemo ipak peći, ali za idući dan, tj. za Novu. Ili će se muž poigrati masterchefa, pa napraviti španjolske ptice. Ne vjerujem da ću ovaj put praviti francusku, ali dostajat će zelena salata i mladi luk, s tim da će moja mama pojesti salatu, ja luk, a muž će se suzdržati od zelenjave. 

Kolače ne smijem zaboraviti... Vjerojatno ću praviti čoko-koko, finu kombinaciju čokolade i kokosa, a i kolač od limuna, o kojem već duže vrijeme sanjarim, jer ga odavno nisam pravila ni jela. Danas sam obilazila dućane u potrazi za vanilin šećerom u prahu, za kojeg znam da ga je nekoć bilo za kupiti, ali sad ga više nema ni za lijeka, ni u Konzumu, ni u Pema ni u Tomyja. Lidl i Getro nisam obišla jer mi je predaleko. Kupila sam običan šećer u prahu i stavila ga u posudu s mahunom vanilije, a kad ga budem topila u limunovom soku možda ću dodati i kap vanilinog ekstrakta, ako vidim da treba. 

Prije nego odem odraditi svoje večernje obaveze, evo i linka na pjesmu koja mi je cijeli dan u glavi, pjevušim je od jutra: Mein Herr.

surefire @ 19:40 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 27, 2011

Božić nam je bio super, ubili smo se od hrane, kao i inače, pa sad malo pauziramo do Stare godine i novog prejedanja. A jučer smo, na Stjepandan, otišli do muževih. Marku smo poremetili ritam, nije se dovoljno naspavao, pa je bio nervozan i kenjkav, čak se i rasplakao kad mu se baka obratila. Njoj to nije ništa novo, i inače je se djeca boje i izbjegavaju je, ali dosad je sve bilo OK, normalno joj se osmjehivao i sve. Nije to pokazala, ali zasigurno joj je bilo krivo. I meni je, tj. bilo mi je žao što se žena razočarala. 

Žao mi je što sam propustila i dolazak mojih nećaka. Njima sam već odavno kupila poklone i spremila ih u ormar, a na Božić ih smjestila pod bor. Starijem sam kupila ono za što sam znala da će mu se jako svidjeti: knjigu s predlošcima za crtanje dinosaura. Em obožava dinosaure, em obožava crtati. Rekli su mi da se oduševio i da je odmah navalio crtati, pa mi je krivo što mu nisam vidjela lice kad je otvorio dar i shvatio što je. Mlađi je dobio neke klavijature, pa sad zlostavlja obitelj svojim skladbama. 

Svratili smo i kod muževih prijatelja. Uhvatili smo ih u malo nezgodnom momentu, završavali su s ručkom, pa smo malo pričekali dok su nam se mogli posvetiti. Njihova su djeca dobila zgodnu društvenu igru koju su odmah proučili, skužili i zaigrali. 

Kući smo donijeli mnoštvo poklona, ali uglavnom za Marka. Muževa tetka nam je uvalila 100 kn da djetetu nešto kupimo, pa sam se jutros malo opskrbila kašicama. S dohranom smo počeli 8.12., taman dan prije nego je navršio 5 mjeseci, mislila sam da baš neće htjeti jesti, ali sam se prevarila, malac je definitivno na tatu i mamu, voli papati. Naravno da su mu voćne kašice draže nego povrtne, ali i jedne i druge super jede. Za početak ću mu uzimati kupovne, a kad se malo uhoda, počet ću mu kuhati, imam nekoliko knjižica s receptima za kašice koje sam dobila od drugih mama čije bebe već naveliko papaju.

I za kraj, malo blagdanskog ugođaja iz našeg dnevnog boravka (neki ukrasi i staklene kuglice su stari i do 50 godina):

bor

aranzman

betlehem

surefire @ 19:52 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, prosinac 24, 2011

Prošli Badnjak nam je svima bio jadan, duh Božića gotovo nismo ni osjetili, nekoliko smo dana živjeli u strahu. Naime, prošle sam godine na Badnjak ujutro lagano prokrvarila pri kraju trećeg mjeseca trudnoće. Dr je savjetovao mirovanje, a na pregled sam otišla tri dana kasnije, da bi utvrdio da imam tzv. decidualni polip koji se javlja kod određenog postotka trudnica. Laknulo nam je. Polip bi tu i tamo pustio malo krvi, a nakon mjesec dana otišao je sam od sebe i otad je bio mir.

Danas slavimo Badnjak s našim malim sinčićem, koji će sutra imati točno pet i pol mjeseci i nekako smo baš svi zbog njega dobro raspoloženi i u iščekivanju kolendara koji će nam pred vratima zapjevati kolendu da ih pustimo unutra i počastimo. Sarme se krčkaju, meso se natiho peče, francuska se hladi u frižideru, svi kolači gotovi, sve po defaultu. Danas sam samo nakratko trknula do grada poslušati veliku kolendu i kupiti kruh, te na zelenoj placi malo salate, mladog luka i češnjaka, da se nađe.

Svim blogerima, a posebno onima koji me redovito prate, želim sretan i blagoslovljen Božić, da ga provedu u zdravlju, miru, blagostanju i ljubavi sa svojim obiteljima. 

surefire @ 17:51 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 22, 2011

Bura... I to ne bilo kakva, već orkanska. U mom kraju, u kanjonu Rijeke dubrovačke, povremeno je puhala takvom silinom da nam je otpuhala teški, mokri tepih do susjedovog vrta. Udari su bili i 127 km na sat. Popodne, kad je najjače puhala, morala sam otići vani nešto obaviti. I ostala sam duže vrijeme, slušajući kako vjetar huči u velikim, bujnim lovorikama. Bio mi je to nov zvuk, kao nešto ispuzalo iz horror filmova. I snimila sam prašinu koju je bura podigla hučeći niz rijeku.

bura

 

bura

 

bura

surefire @ 19:40 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 19, 2011

Noćas nas je zadesilo nevrijeme kakvog već dugo nisam čula ni vidjela. Grmjelo je, sijevalo, padalo.... I moj muž i dijete su sve to prespavali. Pala je i velika tuča koja je sve zabijelila, u pet ujutro sam uspjela nekako navući muža da ustane i pogleda kako je vani sve bijelo, kao snijeg. Ustao je, pogledao, promrmljao nešto i vratio se u krevet. Da je tuča pala nekoliko dana kasnije, imali bismo bijeli Božić, iako od leda, a ne od snijega, mada je moja prijateljica komentirala da je bijeli Božić i kad padne stiropor. Tongue out

Kiša i grmljavina obilježili su čitav današnji dan, ali ipak ne u tolikoj mjeri kao sinoć. Danas sam morala do grada kupiti neke igračke nećacima za Božić, uzeti papire za produljenje porodiljnog dopusta, i naravno, kupiti kruh i još neke sitnice. Bojala sam se krenuti, da ne okisnem, ali na kraju, jedva da sam jednom ili dvaput nakratko otvorila kišobran.

I jučer smo jedva umakli kiši, za dlaku. Poslije ručka smo trebali otići do muževih, ali kako nam se u komunikaciji dogodio kratak spoj, malo smo se durili i tamo-amo, otišli malo kasnije, taman smo ušli u njihovu kuću i smjestili se kadli je počela kiša. Svekar često viđa unuka, jer dođe k nama, ali svekrva mi je boležljiva i rijetko izlazi, pa se trudim svako toliko dovesti Marka k njima. Srce mi je puno kad vidim kako se skupe oko njega, gledaju ga, komentiraju i uživaju. Svekrva inače nije osobito luda za djecom, ali ipak joj je Marko prvo unuče i raspekmezi se u sekundi, čim ga vidi. Opet ćemo k njima na Stjepandan, jer se po tradiciji na Božić baš i ne ide u skitnju.

Sutra počinje maraton pravljenja kolača i svega ostalog. Ujutro moram još po neke namirnice i možda po jelku i mahovinu, pa se usrdno nadam da neće padati kiša, da mi olakša. Božić mi je jedini blagdan za kojeg mi ne smeta što se naradim kao konjina, šutim i klipsam dok se na Badnjak navečer ne opustim i počnem uživati u pripremama za polnoćku i onda kasnije za napad na sarme i francusku salatu. 

Pozdrav do daljnjeg uz dvije fotografije od jutros. Nisam imala snage jutros u pet ići po fotić, obući se i izaći vani, a tad je led bio još netaknut, ovo je snimljen oko sedam, kad je već raznešen.

led

 

led

surefire @ 20:55 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, prosinac 17, 2011

Još davne 2008. postavila sam tracker na ovaj blog tako da bih mogla vidjeti koje su ključne riječi po kojima ljudi pronalaze moje zapise. Svako toliko ga pogledam, nemam profi verziju koju treba platiti, već onu free, a koja pokazuje samo zadnjih 20-ak rezultata. Priičan je broj onih koji su postavili na tražilicu konkretno pitanje i kod mene dobili odgovor, što mi je zbilja drago, a najveći broj tih pitao je što znači kratica ibid. koju možemo pronaći u fusnotama knjiga, obično onih stručnih, nefiktivnih. Odnedavno me nalaze i na temu poroda, a najviše njih dolazi zbog pasa, o kojima se na blogu jako puno pisalo. Pitaju za ishranu, njegu, karakter, što je pohvalno, ali žalosti i veliki broj onih koji googlaju pse za borbu. Naježim se kad vidim taj izraz i naravno da na svom blogu taj kriminal ne propagiram i nadam se da su moje riječi nekoga i uvjerile da je to skoro pa najniže što ljudski rod može pasti. 

Iznimno je velik broj onih koji traže informacije i fotografije o kavkaskim ovčarima i tibetskim mastifima. Nadam se da ni to nije iz loših razloga, jer su to dvije pasmine poznate po svom žestokom čuvarskom karakteru. Tibetski mastifi su, ovisno o uzgoju iz kojeg dolaze, nešto i blaži, ali kavkasci, uh... Nikako pasmine koje bi se mogle preporučiti onima koji nemaju uvjete, odnosno, čvrstu volju, složne ukućane i nešto što će ti psi čuvati, ali ne čuvati u smislu da budu smještene u malen boks ili na debelom kratkom lancu, već da im se omogući više kontrolirane slobode.

Tibetanci spadaju i pod najskuplje pse na svijetu, barem u Kini, gdje su statusni simbol, pa im se cijene penju do vrtoglavih nekoliko stotina tisuća dolara. Iako im u nazivu stoji mastif, fizionomijom ipak nisu pravi molosi, pravi naziv bi bio Tibetski planinski pas. 

Kavkasci:

kavkaski

caucassian

kavkazac

kavkazac

dog

I malo Tibetanaca:

tibetanac

tibetanac

tibet

tibet

tibet

Meni su obje pasmine prekrasne, volim velike, čupave i snažne pse izražene osobnosti, ali trenutno nemam uvjete da bih ih držala, a vjerojatno ih nikada neću ni imati. Zato ću im se samo izdaleka diviti. I nadati se da će i drugi koji ih žele biti jednako promišljeni i ne uzimati psa samo radi izgleda.

surefire @ 16:57 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 15, 2011

Otkako sam rodila, više nemam slobodnog vremena. Zapravo, lažem, imam ga, ali u kasne noćne sate, kad jedino uspijevam na brzinu provjeriti Facebook i forume, istuširati se i uvaliti se u krevet pored muža koji već odavno pili drva u nekom šumovitom nacionalnom parku. Dobro, tu i tamo i tijekom dana ili ranije uvečer dobijem malo slobodnog, npr. trenutno malac spava, a muž pravi ručak za sutra. Također, ujutro obično odem do dućana (tu izgubim barem sat vremena), dok baka servis radi, pa se malo odmorim. Nije to ona sloboda na koju sam navikla, doduše, ali, nije mi žao ni sekunde, dijete mi je zbilja najveće blago, a ja sam po prirodi strpljiva, relativno smirena i optimistična osoba, živim dan po dan, i ništa mi nije previše teško kad je u pitanju briga za dijete.

I nema veće nagrade nego ga gledati kako raste i napreduje, svaki dan vidimo nešto novo. Užitak je tim veći što je stvarno dobar i veliki veseljak koji se neprestano smije, pa tako danas i pedijatrici i medicinskoj sestri, toliko im se osmjehivao da nije ni skužio ubod igle prilikom cijepljenja. Sistematski pregled smo obavili još prošli petak, dan prije nego je navršio pet mjeseci. Težak je 7650 grama, a dug 65 cm. Cijepljenje tad nismo obavili jer je tek nekoliko dana prije pregleda prestao kašljati, pa smo odlučili malo pričekati i cijepiti danas. Izabrali smo dan, nema što, cijeli dan kiša pada i tako je mračno da se malac jutros zeznuo i odspavao do 11 sati nakon ranojutarnjeg podoja. Ali dobro, nije važno, riješili smo sve, nismo pokisnuli i vrlo smo se brzo vratili u toplinu i sigurnost doma. 

I evo ga, probudio se... Back to duty... 

surefire @ 20:02 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 13, 2011
Jedan moj davno objavljen članak na nekadašnjem Javno portalu:

Prilike često zahtijevaju dobro poznavanje književnog hrvatskog jezika, no to ne znači da moramo zanemariti svakodnevni govorni jezik, pa čak i u službenim okolnostima. Jednom sam sa šefom radila na nekim dopisima na čak tri jezika (hrvatski, talijanski i engleski), pa su se naknadno, nakon ispisa, pojavile neke izmjene i nadopune koje sam unijela u računalo i ponovo ispisala, a stare ispise uzela da ih, kako sam rekla, destrigam.Šef je zastao i pogledao me tako da sam prvo pomislila da sam nešto zabrljala, a onda rekao: „Ah, lijepe li riječi... Baš rijetko čujem da mlado čeljade tako govori“.  

Priznajem da mi je lijepo vidjeti da neke dubrovačke trgovine, posebice lanac „Pemo“ za mnoge artikle, pogotovo na odjelu voća i povrća ima uz cijenu istaknut i naziv po dubrovački, pa su tako bademi mjenduli, rajčice pomadore, krastavci kukumari i slično. S obzirom da sam radila s umirovljenicima, primijetila sam da oni ipak češće koriste dubrovački izričaj, dok se kod mlađih generacija on pomalo gubi, pa čak i namjerno zaobilazi. Jedna mi je mlada cura rekla, u kurtoaznom razgovoru, kako ona nikad ne bi bila s mladićem koji govori po dubrovački. I to iz razloga jer joj se to čini seljački. Naravno da sam poželjela izvršiti lobotomiju nad njom i uliti malo mozga u tu glavicu, ali prešutjela sam.Otkad za ljubav ima veze kojim narječjem netko govori, hoće li to biti književni govor ili lokalni dijalekt? Kad nekoga voliš, voliš i nastojiš razumjeti njegov jezik, zapravo, treba poštovati i cijeniti sve jezike i narječja. Iako, moram priznati, najviše antagonizma postoji u odnosu sjever-jug, a ljude posebno živcira forsiranje jednog nauštrb drugog, čak toliko da su osnovane grupe na Facebooku koje skupljaju potporu protiv „kaj“ u sinkroniziranim crtićima.

Kao i pismenost književnog jezika, treba njegovati i zavičajni govor, koji također spada u tradiciju vrijednu očuvanja, znamen koji osobi daje identitet. Možda kad bi se dogodila reforma školstva i smanjila količina gradiva koju djeca moraju usvojiti tijekom jedne školske godine, moglo bi se, kao i ne tako davno u mojoj osnovnoj školi, kao slobodna aktivnost ili možda čak još i bolje kao jedan sat tjedno u sklopu hrvatskog jezika, uvesti zavičajni govor i time utvrditi ono što su djeca naučila od svojih starijih kod kuće, te proširiti njihov rječnik. Sramota je da nam djeca bolje poznaju engleski i španjolski, a odnedavno i turski, koje nauče iz raznoraznih serija i sapunica, nego narječje svog kraja.

 

Za kraj ću vam staviti nekoliko tekstova napisanih po dubrovački, a prikupljenih iz raznih izvora, pa ako netko želi, može se okušati u prevođenju u komentarima ili pitati za značenje pojedinih riječi. Dalmatinci, susjedi Crnogorci, a donekle i Hercegovci bi se u ovom mogli koliko-toliko snaći. 

 

Kalala se u Grad jedna Konavočica i svrnula u butigu od ženske robe na Stradunu. Obraća s gosparu butigjeru: 
--Hoćete li mi pokazat sortimenat i rijet prec od gaćica i kombineža? 
Gleda postariji gospar od butige u njene ljijepe modre oči, kaživa joj robu i govori koliko što košta. Konavovčica (mlada, freška, od sedamnaest godišta): 
--Veliki su vam preci, rekil ste mi da su gaćice 100 dinara, a kombinež peset dinara, ma što je vele, vele je. 
Butigjer: 
--Lijepa moja, pa neka za tebe kombinež bude 100 dinara, a gaćice peset dinara! 
--Ama moj gosparu, zašto mi isavate kombinež, a kalavate gaćice? 


 

Jesi li čuo ono što pripovijeda Lukša, sikuro nijesi, pa ću ti ja rijet: Dunkve, kad ti je onomadne ona gospođa Žaklina de Kenedi pasala Stradunom, u nas se čeljad nijesu zablenula, nije bilo nekijeh velikijeh ovacioni. Pasavala su bogareti, kroz ovaj vječni Grad, priko našeg Straduna mnoga velika čeljad, muška i ženska, pa i ona srednjega roda, ma se niko nije zato skomponjavao. Ma intanto, gospođa Žaklina upita ti poslije nekoga iz dubrovačke oficijalne pratnje: 
--Kako su vaši ljudi i žene mirni, baš me puno ne gledaju, možda i ne znaju ko sam?

Na to joj gospar što ju je pratio odvrati onako po našoj užanci, a na inglezom jeziku:
--Madam, kroz ovi GRAD su pasavali ljudi i žene od svake sorte, riki i merkanti, gospari po soldima i pameti, salamankezi i sorbonezi, monarsi i prezidenti, ministri i kojekakvi rukovodioci, a ko nije sve pasavo, pa je naš puk zno rijet:
--Dobro došli, a još bolje pošli, arivajte nam opet kad vam se trefi.


 

Gusta me ić u none. Svaki put idem na šufit. Ovaj put sam se sronco preko škatule i rovino sam se. Poslije sam bio kuriozan pa sam otvorio škatulu, ali none mi je rekla da idem na dvor brat praske. Pošo sam na dvor i oservo lupeža. None mi je spjegala da nije lijepo bit lupež. Kasnije sam se popeo na šufit i pogledo što ima u onoj škatuli, a kad tamo ništa. Jako sam se iznenadio. E baš sam se nagustiro u moje none. 


surefire @ 14:16 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 7, 2011

Usrdno se nadam da će moj sinčić voljeti životinje onako kako ih volimo njegov otac i ja... Bila bih najsretnija da se u našoj kući održi tradicija ljubimaca, a koja s malim ratnim prekidom traje još tamo od 1980. godine. 

zamorac

maca

surefire @ 16:04 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 5, 2011

I eto ga, Hrvatska je konačno shvatila da s HDZ-om ne možemo dalje. I današnje jutro je osvanulo s "kukurikuuuuuu". Meni osvanulo malo kasnije nego inače. Sinoć sam žrtvovala dio sna da bih pogledala film za kojeg sam dugo čekala kad će mi se potrefiti u relativno pristojno vrijeme da ga mogu dočekati i odgledati. Prvi film kojeg je režirao Clint Eastwood, o manijakalnoj obožavateljici koja progoni popularnog radio voditelja, "Play Misty for me" ili kako su to naši preveli: "Jeza u noći". Odličan film, dojmio me se kad sam ga prvi put gledala prije nekoliko godina, a i sad dojam nije bio ništa lošiji.

Zaspala sam negdje oko dva ujutro (film sam gledala iz kreveta), a Marko se probudio malo prije sedam. Opet je zaspao negdje iza osam, nakon papanja, a i ja s njim. Mama me probudila poslije jedanaest Surprised , a u međuvremenu je Marka odjenula i promijenila mu pelenu. Brzinski doručak, a onda odlazak do grada, do banke, dućana i DM-a, i tek sam u dva stigla natrag doma i do četiri stigla napraviti ručak i očistiti zamorcima kavez. Ručak je planuo u roku keks, muž je neki dan kupio svježe šampinjone, pa sam dio iskoristila za umak , a dio za pitu šampinjonku, a uz to ispržila pureće ražnjiće. Pita se razgrabila u roku odmah. Otkako sam se udala i muž doselio, puno više eksperimentiramo s hranom. Mama i ja nismo baš izmišljale nešto novo, uglavnom radi nje, jer se njoj baš i nije dalo mijenjati navike, pa bih ja eksperimentirala kad bih povremeno na nekoliko dana bila sama. 

Sutra je Sv. Nikola, jestencine.  li pripremili čizmice? Kod mojih svekrića je uranio, maloprije su donijeli čizmice u kojima je bilo nešto odjeće i vunenih čarapica, te sokića za Marka, a za nas velike čokolada. Donijeli su i domaćih naranača, to ćemo iskoristiti za kolače i arancine.

Vani lijeva kiša, kao što već odavno nije... Vrijeme je da Marku ponudimo malo sokića, danas je na redu crveno voće. 

surefire @ 19:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 4, 2011
Građanska dužnost obavljena. Ostaje čekati do duboko u noć i sutra ujutro da vidimo jesu li se Hrvati konačno opametili... 

surefire @ 16:20 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, prosinac 3, 2011

Prošlu smo se noć opet fino naspavali, Marko je odspavao od 23 do 6 i 30, i ujutro nas nije probudio svojim plačem, već je nešto u polusnu pričao, pa kad se razbudio i vidio nas, nasmiješio se od uha do uha. Kašalj mu je onako zreo, a nosić još uvijek zaštopan, stalno se stvaraju nove količine sluzi. Nakon više isprobavanja našli smo dobitnu kombinaciju koja mu olakšava na dulje vrijeme: prvo inhaliranje fiziološke da to sve omekša i počne curiti, a onda usisavač i Arianna. 

Stavili smo ga spavati na povišeno. Štoviše, moj je muž djetetu u krevetu napravio nagib od nekih 45 stupnjeva. Nisam se imala snage raspravljati s njim. Pa nam dijete spava nakošeno, sreća pa ne može ispasti. Možda to na koncu i pomogne. Usput je opljačkao ljekarnu, pa doma imamo litru fiziološke, raznih kapi, balzama protiv prehlade, pa čak i šampon-kupku za ublažavanje simptoma prehlade. A mene je popljuvao kad sam predložila da preko noći blizu kreveta ostavimo narezanu glavicu luka, što je jedan od poznatih narodnih lijekova i mislim da od toga ne bi bilo štete, čak i da nema koristi. 

Vani pada kiša. Smeta mi južina, vjerojatno zato jer me trenutno muči prehlada i bol u sinusima, da je hladno i burovito vrijeme, odmah bih se bolje osjećala. I fali mi nešto slatko, baš bih rado smlatila čokoladu, Kad se samo sjetim da je tijekom trudnoće nisam mogla jesti, kao ni pohanu piletinu. Čokolada mi je jednostavno bila neukusna, ali piletina mi je izazivala mučninu i kad bih samo pomislila na nju. Tek sam je nedavno opet počela jesti. 

Idem sad nešto pametno raditi. Ili barem pokušati. Pozdrav svim blogerima, ma gdje bili!

surefire @ 14:43 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, prosinac 2, 2011

Baš nakon što sam napisala post o lijepom spavanju noću - krc, ode sve dovraga. Ipak, u pitanju je viša sila, prehlada koju je Marko dobio ili na jednoj proslavi dječjeg rođendana ili na proslavama zaruka moje sestrične. Kašalj, nos katastrofa začepljen, svako malo u pogonu usisavač, šprica s fiziološkom, inhalator s fiziološkom... Danju se može izdržati, ali veliki dio noći provedemo na nogama. No dobro, sve to ide u rok službe.

Nego, svaka čast onome tko je izumio onaj aspirator Arianna koji se priključi na usisivač i izvlači djetetu šmrklje iz nosa.  S običnom pumpicom mu ne bih nikad izvukla svu onu sluz, a ovo je za čas gotovo, pa i plač kratko traje. Za sitne noćne sate kad nam se ne da paliti usisivač kupili smo i Nose Frida, ručni, odnosno usni aspirator - jedna strana vama u usta, druga djetetu u nos, pa povučete. Tu je i plava filter spužvica koja sprječava šmrklje da vam dospiju u usta, pa nema straha. Obje su naprave jednostavne izrade i od ne preskupih materijala, ali zato im je cijena mašala. Svi roditelje samo cijede i cijede, znajući da će oni za svoju djecu kupiti ama baš sve. Ariannu smo platili nešto manje od 200 kn, a Nose Fridu 75 kn. 

Za svaki slučaj, zbog prehlade smo otišli i do pedijatrice. Naša je bila na godišnjem, pa smo otišli do jedne druge koja radi na području grada, a koja je Marka preslušala i preporučila inhalaciju fiziološkom, te dala recept za kapi za nos Efedrin koje nam baš nisu pomogle, iako smo si s neta isprintali slikovni prikaz kako djetetu nakapati nos. Posjet pedijatru umirio je mog muža koji je bio u smrtnom strahu da Marko ne dobije upalu pluća, jer ih je on kao dijete nadobivao na desetke. Usrdno se nadam da je Marko naslijedio imunitet od mene. Zadnji put sam temperaturu imala negdje 1993. Malo mi je digao tlak svojom pretjeranom brigom i neraspoloženjem zbog te prehlade, tako da sam se ja pomalo osjećala kao da nisam dovoljno dobra majka, jer, eto, smatram da ta prehlada nije ništa strašno i da se ne trebam pretjerano uzrujavati. 

Glavno da je krenulo nabolje i da je Marko veseo i da se smije i priča, iako malo slabije jede, ali zato nama ostalima slijedi razdoblje curećih noseva jer smo i mi pokupili tu prehladu. 

surefire @ 16:34 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » pro 2011
Tracker
eXTReMe Tracker
Brojač posjeta
194744
Index.hr
Nema zapisa.