Words are all I have to take your heart away
Hearts On Fire
 
Blog - studeni 2011
ponedjeljak, studeni 28, 2011

Tko god da se raspituje o mom djetetu u kurtoaznom razgovoru, postavlja se uvijek isto pitanje: „Spava li vam po noći?“. Pa kad im kažem da je počeo spavati 7-8 sati u komadu i prije nego je navršio dva mjeseca, uvijek komentiraju: „Super, blago vama“. Tj. blago meni, jer kad mi muž zaspi, uopće ne čuje da mali plače, pa čak ni kad su udaljeni niti pola metra jedan od drugog.

Priznajem da mi je to spavanje uvijek bilo bauk. Svi su me plašili time kako ću morati provesti mnoge besane noći kad rodim, pa sam se, tijekom cijele trudnoće, trudila spavati što je više moguće, da uživam dok još mogu. Čak i pri kraju trudnoće, kad se mnoge trudnice žale da ne mogu oka sklopiti, ja sam tek tu i tamo imala pokoju besanu noć (i to uvijek u bloku – par noći zaredom). Znala bih odspavati i 12 sati uz povremena kratka buđenja za odlazak u WC, jer moj mjehur tada nije mogao izdržati – tek sam neko vrijeme poslije poroda ponovo spoznala njegov veliki kapacitet. U rodilištu uopće nisam spavala: ili je maleni bio kod mene na podoju i bojala sam se da ga slučajno ne zgnječim, ili bi spavao, a ja bih bila budna u iščekivanju da zaplače. Doma je situacija bila znatno bolja. Svekrva mi je bila rekla da spavam kad god mali spava, ali po danu jednostavno nisam mogla, tek kad bi se smračilo. Noću je sve teklo kao po traci: spavanje 2-3 sata, buđenje kad bebač zaurla, brzinsko mijenjanje pelene i podoj, pa opet na spavanac. Moja je velika sreća to što mogu jako brzo zaspati, pa bih odspavala 7-8 sati, mada rascjepkano u više nastavaka. Nekad bih se znala i zeznuti, bilo je slučajeva da bi bebač rano zaspao i očekivala sam da se probudi oko 23 sata, a on bi produžio do 2 ujutro, pa bih i tu izgubila pokoji dragocjeni sat.

Noćna buđenja su se s vremenom smanjivala, dok knjiga nije spala na jedno slovo, ono buđenje oko 2-3 ujutro, pa se uskoro i to buđenje počelo pomicati, sve dok nismo došli na najoptimalnije: buđenje u 7 kad tata ide na posao. Tada prebaci bebača iz njegovog krevetića k meni da ga podojim i da još malo ubijemo oko. A naspavam se ja i tijekom podoja, sad me nije toliko strah da ću se prevaliti na njega i zgnječiti ga, on je već velik i snalažljiv, pa mogu sebi dopustiti da kunjam tih 15-20 minuta.

Skoro tri mjeseca održavamo taj uredan ritam noćnog spavanja (poremeti se tu i tamo, ali rijetko) i mogu reći da je dobar san pravi spas, bitna stavka da roditelj bude opušteniji i sretniji sa svojim djetetom. Danju može zvrndati koliko hoće i kad hoće, ali noć je ipak vrijeme odmora. Obično liježem pola sata poslije ponoći, dok još po kući završim sve što trebam, i okružena sam pravom milinom: s lijeve strane muž spava i pili drva za zimu, s desne strane u krevetiću djetešce uporno u snu izbacuje ruke koje mu ja nastojim gurnuti ispod pokrivača da mu ujutro ne budu ledene. Onda i ja utonem u blaženstvo i izgubim se u snovima. Do prvog jutarnjeg kmečanja malog gladuša. 

surefire @ 17:06 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, studeni 22, 2011
Lay me doon in the caul caul groon 
Whaur afore monie mair huv gaun 
Lay me doon in the caul caul groon 
Whaur afore monie mair huv gaun 

When they come a wull staun ma groon 
Staun ma groon al nae be afraid 

Thoughts awe hame tak awa ma fear 
Sweat an bluid hide ma veil awe tears 

Ains a year say a prayer faur me 
Close yir een an remember me 

Nair mair shall a see the sun 
For a fell tae a Germans gun 

Lay me doon in the caul caul groon 
Whaur afore monie mair huv gaun 

Lay me doon in the caul caul groon 
Whaur afore monie mair huv gaun 

Whaur afore monie mair huv gaun 

 

http://www.youtube.com/watch?v=BB2Ad04mukI

surefire @ 00:36 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, studeni 12, 2011

Prekjučer je moje maleno zlato napunilo četiri mjeseca, a jučer smo odradili i uzv kukova. Da se poslužim kinološkim rječnikom, kukovi su nam HD-A, odnosno super. Skupilo se desetak beba pred ortopedskom ambulantom, pojavila se i cura koja je rodila istu noć kad i ja, baš mi ju je bilo drago vidjeti, a i usporediti bebača s njezinim. Njezin dečko je mrvicu veći, ali i rodio se veći od mog Marka.

Nego, čudno je kako se mentalni sklop tako brzo promijeni. Prije nego sam ostala trudna, izbjegavala sam bebe i malu djecu, pa čak i svoje nećake. Nisam se znala ponašati s njima, išlo mi je na živce gugutanje kojima su se drugi obraćali i svojoj i tuđoj djeci, pa sam se zarekla, ako budem ikad imala djecu, neću biti takva. Aha, how yes no… Gugućem kao blesava, i svom i tuđem djetetu. Stekla sam elementarno znanje zbog kojeg bebe više ne promatram kao male vanzemaljce. Mama sam. A tko bi bolje od mame znao kako je drugim mamama, pogotovo onima koje su u istoj fazi, s bebama rođenim u ljeto. Uživamo u razmjenjivanju iskustava, fotografija naše dječice, pričama o svojim muževima, o oporavku od poroda, sve ono što ne možemo podijeliti ni s kim drugim.

Otkad sam mama, mislim samo na svog sina i na muža. Oko sina se sad vrti čitav moj svijet, a ni muža ne želim zanemariti, ipak je on moja velika ljubav i uzdanica, čvrsta stijena za koju se držimo u bujici života. Nekoć mi je glava bila puna trivijalnosti, imena glumaca i pjevača, sadržaja mnogobrojnih pročitanih knjiga, a danas… U podne i u ponoća vam znam reć u kojem dućanu su koje pelene na akciji. I jedva funkcioniram izvan toga, ali valjda to tako mora biti dok se ne naviknemo, tj. dok dijete ne poraste dovoljno da ne moramo strepiti nad baš svakim njegovim korakom. Ne sjećam se ni kad sam zadnji put nešto fotografirala, a da to nije moj Marko. Sram me bilo, posve sam ispala iz štosa. 

Što drugo da kažem ljudima koji od mene očekuju nešto više, nego samo to da sada imam druge prioritete, da je Marko skoro sav moj svijet, sada skučen, ali koji će se kasnije proširiti do neslućenih razmjera. I da ću stalno pričati o njemu. I da će mi ujutro biti prva, a navečer posljednja misao.

Ali slobodno me upucajte ako na net postavim fotku prvog kakača u kahlici, kao što je to jedna ponosna mama učinila. Neću ići toliko daleko. Wink

surefire @ 00:59 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 9, 2011

Jedino slobodno vrijeme u kojem stignem uživati su ovi kasni sati. Večeras ih provodim u društvu After Eight čokoladica, i to onih s punjenjem od naranče, a ne one originalne od mente. Nisu loše, ali nemaju više one čari kao nekad. Nekoć davno tijekom rata, krajem 1991. ili početkom 1992. u Dubrovnik je stigla donacija slatkiša za djecu, skupljena u inozemstvu. Tada su naša nepca, dotad naviknuta na braco i seka čokolade, isprobala i nešto finije, poput M&M bombona i After Eight s mentom, čiji me dekadentni okus šokirao i godinama opsjedao, sve dok te čokolade konačno nisu stigle u naše trgovine. Odmah sam ih kupila, ali više to nije bilo to, okus nije bio nimalo čaroban kao u ratu i neimaštini, kada su te čokolade bile nezamisliv luksuz, kao i bilo koja hrana osim piletine, riže i kruha. 

Svega sam se toga danas sjetila, nakon što smo muž i ja došli kući pretovareni nakon mjesečne nabavke hrane i ostalih potrepština. Frižider nam je pun i vadimo iz njega što i kad god nam se prohtije, ali pamtim i ono što je nekad bilo, a najviše kako je moja mama plakala kada su se, u trenutku kad nam je bilo najgore, do Dubrovnika probili paketi s hranom koje je poslala INA u kojoj su oba moja roditelja radila. Naravno, ne mogu reći da smo bili istinski gladni, jer ako ništa drugo, kruha je bilo, ali sve to što je pristizalo bilo je kao zrake sunca koje se probijaju kroz tmuran dan i nagovještaju da će kad-tad svanuti sunce. Nekoć bilo i nikada se ne ponovilo, daj Bože da živimo u miru i da nam predstojeći izbori donesu promjene koje nam možda neće donijeti veliko blagostanje, ali neku sigurnost da. 

surefire @ 00:21 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, studeni 8, 2011
Život bez ljubavi je kao stablo bez cvijeta i plodova. Ljubav bez ljepote je kao cvijeće bez mirisa, a tek plodovi bez sjemenki… Život, ljubav i ljepota jesu Sveto trojstvo u jednome slobodnom, nezavisnom biću; ono se ne može mijenjati, niti odvajati.
A jedna žena koja je privijala svoje čedo na prsa reče:
Pričaj nam o Djeci.
A on reče:
Vaša djeca nisu vaša.
Ona su sinovi i kćeri žudnje Života za samim sobom.
Oni nastaju preko vas, ali ne od vas, 
I, iako su sa vama, ona vam ne pripadaju.

Možete im darovati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete im skučiti tijela, ali ne i duše,
Jer duše njihove obitavaju u kući sutrašnjice,
koju vi ne možete pohoditi, čak ni u snovima svojim.
Možete težiti da budete kao oni,
ali ne pokušavajte da ih tjerate da oni budu kao vi.
Jer, život ne ide unazad, niti se zadržava u prošlosti.
Vi ste lukovi iz kojih se djeca vaša poput živih strijela odapinju naprijed.
Strijelac vidi metu na stazi beskraja i On vas savija snagom svojom, 
kako bi strijele Njegove letjele hitro i daleko.
Neka vas ispuni sreća što vas 
Strijelac savija u ruci svojoj;
Jer, baš kao sto voli strijelu što leti, 
On voli i postojani luk.
surefire @ 15:24 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 3, 2011

... prije točno godinu dana doznala sam da sam trudna. Tada je ta vijest izazvala u meni pomiješane osjećaje, od sreće do panike, ali bilo je to što smo dragi i ja priželjkivali: brzinsko osnivanje obitelji. Mislila sam da ću imati problema da zanesem s obzirom na godine i sve, ali gotovo odmah nakon prestanka s kontracepcijom, posrećilo nam se.

Bila je to divna, školska trudnoća, osim jednog dana, kad sam se naužila straha. Prokrvarila sam u 12. tjednu, točno na Badnjak. Bio mi je to najgori Božić, bojala sam se da će mi se svijet srušiti. Dr je savjetovao da mirujem, pa ako se pojača da odmah dođem, a ako ne, da se vidimo za par dana. Na tom pregledu utvrđeno je da nije ništa opasno, da imam decidualni polip koji tu i tamo ispusti koju kap krvi. Polip je nestao za par tjedana i trudnoća se uredno nastavila. I završila time što je na svijet došlo naše najmilije zlato... Smile

surefire @ 19:44 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2011
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Tracker
eXTReMe Tracker
Brojač posjeta
195739
Index.hr
Nema zapisa.