Words are all I have to take your heart away
Hearts On Fire
 
Blog - studeni 2007
petak, studeni 30, 2007


















surefire @ 00:50 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 29, 2007

Danas opet kiša, a taman mi je onih par burnih i sunčanih dana udahnulo malo života. Ah, što se može, nego biti kod kuće i ljenčariti. I možda čitati neku knjigu. Iz kućne knjižnice izvukla sam jednu staru... I već nakon nekoliko stranica, kad sam naletjela na jednu fusnotu, uhvatio me smijeh. Ibid, piše.

Dugo me vremena mučio taj Ibid. U ono vrijeme, kad Internet još nije bio tako dostupan kao danas, do informacija se puno teže dolazilo, tim više što se literatura u knjižnici nije mogla pretraživati ovako kao Internet danas, po ključnim riječima, već uglavnom po autoru i naslovu knjige. Taj se nesretni Ibid tako često pojavljivao u fusnotama i zbunjivao me, mislila sam da je riječ o nekoj golemoj knjizi u kojoj ama baš sve piše i redovito sam po knjižnicama njuškala među enciklopedijama da vidim hoću li naći i Ibida. Sreća da nikad nisam pitala knjižničarke za tu knjigu, jer bi se osramotila, hehe. 

Kad sam konačno zaplovila bespućima Interneta, među prvim pretraga, ako izuzmemo golišave slike , bila je i ta riječ Ibid. I stiglo je prosvjetljenje: Ibid je skraćenica od latinskog ibidem, što znači "s istog mjesta", a u bibliografiji se upotrebljava kao oznaka da autori citiraju jedan te isti izvor. Eto, net nije samo izvor zla i grijeha što bi rekla jedna bakica, nego ima i prostora za učenje za one koji to žele.

Vraćam se čitanju, pozdrav blogerskoj ekipi!
 

surefire @ 15:18 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, studeni 27, 2007
Trenutno vani huči bura, ali samo da se podsjetimo proteklih dana i juga:











surefire @ 01:11 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 26, 2007
I dok mi Crystal Gayle svojim blagim glasom upravo jadikuje kako joj nedostaje Mississippi i njezin dragi, moje se srce stišće od tuge, jer mi nedostaješ ti, tata… Dvije su se godine od tvoje smrti navršile još prije četiri dana i svo to vrijeme skupljala sam snagu i riječi da se izrazim. U Dubrovačkom je izašlo sjećanje. Tvojih kolega. Obitelj nije zaboravila, daleko od toga, ali nekako ne volimo otvarati stare rane na takav način. Možda dogodine. 

Gotovo svakog dana doznam nešto novo o tebi. Npr., da si jednom porađao neku ženu na poslu. Kad čujem ljude kako pričaju o tebi, sve dobre stvari, srce mi je puno ponosa, a oči suza. No oni te ipak nisu dobro poznavali. Pakao u koji si nas uvukao za njih je zatvorena knjiga. Oni te nikad nisu dolazili posjećivati na psihijatriju tijekom odvikavanja. Nisu nikad pretresali okolicu u potrazi za skrivenim bocama pića. Nisu se nikad veselili kad bi došao doma čist s odvikavanja niti se gorko razočarali kad bi prvom prilikom popustio iskušenju i tonuo sve dublje. 

Voljela bih da mogu reći: nikada i nikome se ne ponovilo, ali jasno mi je da nismo jedini i da su mnogi to isto prošli prije nas, još uvijek prolaze ili će prolaziti kroz to u bliskoj budućnosti. Tu bitku nije lako dobiti, i želim svima da uspiju prije nego bude prekasno.
 
I za kraj, ponavljam filmić kojeg sam već bila postavila prije nekog vremena…
surefire @ 16:33 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, studeni 24, 2007

Na HRT 2 večeras u 23 i 05 hvaljeni film braće Coen "Tko je ovdje lud?" ilitiga u originalu "O, Brother, Where Art Thou?". Za svaku preporuku: zabavan i otkačen, s izvrsnom glumačkom ekipom u kojoj se posebno ističe oku ugodan George Clooney. Film prati i izvrstan soundtrack koji je na neko vrijeme u Americi, svijetu, pa donekle i kod nas popularizirao bluegrass.

Bluegrass je vrsta glazbe čiji su korijeni u glazbi irskih i škotskih doseljenika, a nastala je na području Appalachiana. Smatraju ga podvrstom countryja, iako to zapravo baš i nije, već je sam sebi svojstven. Karakteristika bluegrassa je da koristi isključivo akustične instrumente (violina, mandolina, akustična gitara, bas, bendžo), te da se u melodiji svi ti instrumenti izmjenjuju u vodstvu dok ostali u to vrijeme sviraju pratnju, slično kao kod jazz sessiona. Meni je trebalo određeno vrijeme dok mi bluegrass nije ušao u uho i dok ga nisam zavoljela, jer ne ide baš odmah isprve u uho, barem onaj hardcore bluegrass, onaj moderniji još i nekako. 

I prva bluegrass pjesma koju sam čula i koja je za mene ostala simbol te glazbe: Uncle Pen (starac na snimci je pionir bluegrassa, Bill Monroe, a do njega je sadašnji kralj bluegrassa, Ricky Skaggs).


surefire @ 20:45 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 22, 2007

Ni 12 sati nakon nezgode koja se jutros dogodila, promet nije normaliziran. Maloprije su cestari očistili cestu, sad slijede vatrogasci koji bi je trebali dobro isprati od ulja i nafte. Puštanje ovog dijela ceste u promet očekuje se za koji sat. Nakon očevida, puno vremena oduzelo je skupljanje i prebacivanje robe u druge kamione, osim ulja i kečapa, našlo se tu i majoneze, omegola i sl.,  a diljem Hrvatske i BiH se pročulo da jeftino prodajemo ulje

Osim što je cijelo selo imalo što gledati tijekom čitavog dana, zaključak je da je sve dobro prošlo. Da je kamion udario nekoliko minuta kasnije, ubio bi vlasnicu kuće, da se sve zbilo desetak minuta kasnije, možda bi pokosio djecu koja tuda idu na autobus za školu. Veliki se niz slučajnosti poklopio, i već su mnogi danas ubacili lemozinu Svetom Antunu, jer ih je sačuvao od većeg zla.

Nađe se tu i malo smijeha za smanjiti napetost, gospođa čija je kuća oštećena isprva je bila uvjerena da je eksplodirao plinski bojler te da će kuću progutati plamen. "A onda sam izašla van i vidjela kamion, i rekla "dobro je", samo da nije vatra ili poplava". Upravo je nju moja mama jutros nazvala da čuje što se događa, jer je gospođa u centru zbivanja, ali nije očekivala da će joj reći da je upravo ona pogođena i da joj pola kuće nema. 

Na lice mjesta poslana je i barka  poduzeća Sanitat, kako bi na najkritičnije mjesto postavila zapreku da se masna mrlja ne širi dalje po vodi, a usput su skupljali i boce ulja koje su plutale rijekom, a moja mama i susjeda su bile uvjerene da kradu, pa su komentirale kako su skupili dovoljno za godinu dana i za sebe i za cijelo susjedstvo

I eto, finili su Mare bali, dan pun uzbuđenja se polako kotrlja iza nas, sretni smo da nismo nikoga izgubili, a kuće će se srediti i obnoviti. 














Cijela terasa ostala u kamionu kad su ga maknuli od kuće


Podizanje terase s kamiona, ovo crveno nije krv, nego kečap



surefire @ 19:14 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare

Jutros nas je oko 7 ujutro probudio potmuli udar za kojeg smo prvo pomislili da je ili udar groma kao neki dan ili granata, ali kad se vani počeo zaustavljati u te ure vrlo gust promet, shvatili smo da je riječ o prometnoj, iskočili iz kreveta, navukli prvo što nam je došlo pod ruku i trk van. Zbilo se to nekih 50-ak metara od moje kuće, a prizor je bio i stravičan i bizaran: dvije oštećene kuće, jedna teže, druga lakše, tisuće boca ulja rasute po cesti, neke su plutale i po rijeci. 

Kako čujem, vozač je lakše ozlijeđen, a ostalih žrtava nema, srećom, to je i najvažnije u cijeloj priči, mada je vlasnica teže oštećene kuće bila baš malo prije udara u kupaonici koja je sada uništena. Kuće će se popraviti, ulje sa ceste upit će pijesak, Sanitat radi na uklanjanju masne mrlje s rijeke (ovo je u relativno kratko vrijeme već treće zagađenje rijeke naftom i uljem). 

S obzirom da je dosta boca završilo u rijeci neoštećeno, stanovnici Sustjepana su se na brzinu prešaltali na uljolov, tako da su se mnogi osigurali za zimu što se ulja tiče.  Na lice mjesta su poslani i manji kamioni u koje se prebacila neoštećena roba, cestari su zasuli cestu pijeskom i upravo je u tijeku podizanje i odvoženje olupine šlepera, tako da bi se uskoro mogao normalizirati promet koji je kroz ovaj dio Rijeke u prekidu još od 7 ujutro i odvija se zaobilaznicom preko mosta. 

Mnogi su jutros zbog ovoga zakasnili na posao i u školu, ponajviše oni koji su ovisili o javnom prijevozu, jer Libertas nije reagirao na vrijeme, autobusi su na obje strane u Sustjepanu čekali i do sat vremena prije nego su krenuli promijenjenom rutom. Ali je za svaku pohvalu što su ipak izlazili ljudima u susret i skupljali ih doslovce po cesti. 

Sustjepan je nekoć bio poznata crna točka na hrvatskim cestama, učestalost nesreća se smanjila nakon što se preuredilo raskrižje, ali još uvijek se povremeno zna dogoditi sudar, a počesto se udaraju i pješaci, jer malo tko od vozača, a posebno noću, haje za ograničenje brzine u naselju. Ovakvu spektakularnu nesreću ne pamtimo, reklo bi se. Ne ponovilo se, u svakom slučaju.
In the meantime, treba li kome ulja?





























surefire @ 13:32 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 21, 2007

Još jedna prohladna večer... Ne zove se ovaj mjesec uzalud studeni. Danju, u gradu i gdje god ima sunca, krv uzavri od topline, ali navečer i ovdje kod mene promrzli zeko traži svoju mamicu. Osjećam se kao medo kojem treba zimski san, i stvarno, ovih dana osjećam veliku potrebu za snom. Više spavanja donosi i više snova, noćas me mučio jedan koji kao da je ispuzao iz knjige Stephena Kinga i još uvijek nisam u stanju iz glave izbaciti neka imena i događaje koji su se javili u snu. 

Popodne sam provela vrlo ugodno, upoznala sam jednu divnu ženu koju život nikako nije mazio, ali sva pršti optimizmom i humorom, odavno me netko nije tako dobro nasmijao. Way to go, M.! 

Da ne zaboravim, moram se zahvaliti i našoj divnoj blogerici damijenestoslatko. Ne samo da na njezinom blogu ima hrpa odličnih recepata, već mi je na neki način probudila inspiraciju i želju za kuhanjem. U posljednje vrijeme oko kuhanja sam se trudila tek povremeno kad bi dragi bio kod mene, mada smo zbog nedostatka vremena uglavnom jeli vani, a svakodnevno kuhanje sam prepustila mami. Ali, posljednjih par dana dobila sam nova krila, pa je i najobičniji kiseli kupus s kranjskim kobasicama ispao prava fantazija, a večeras i toć od junetine, sutra će ga moja sestra ocijeniti. Uskoro bi mogao pasti i neki kolač, ili ću se pak strpiti do Božića... 

Za kraj, par portreta, dva od jedne preslatke i umiljate mješanke, te jedan naše Carmelite. 







surefire @ 20:53 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, studeni 20, 2007

Rodeo je muški sport, ali u profi ligi postoji i disciplina isključivo za dame: barrel racing, odnosno utrka oko bačava, treba u što kraćem vremenu ujahati u arenu, zaobići sve postavljene bačve bez da ih se sruši i izjahati. Video

Inače, žene se mogu natjecati u svim ostalim rodeo disciplinama, ali samo u svojoj, ženskoj ligi, s vrlo malim brojem organiziranih rodea godišnje  i nagradnim fondom koji je tek djelić onog za kojeg se bore njihove muške kolege. 

Pole bending je svojevrstan slalom između postavljenih štapova, ali naravno da nećete stati na skije, nego uzjahati konja. Nije profesionalna disciplina. Video

Kao zabava za sve prisutne, organiziraju se samostalni rodei za djecu i mlade, ili se njihovi nastupi uklope u pauze na profesionalnim natjecanjima. Djeca jašu ovce, vezivaju i ruše koze i sl. Video

Zabava za svu publiku, a za koju se ponekad traže i dobrovoljci (što se uvijek ne pokaže pametnim potezom) je cowboy poker (popularno nazvan i suicide poker). U arenu se stavi stol, četiri (nekad i više) stolice i karte. Kauboji i dobrovoljci iz publike zauzimaju svoja mjesta i tobože igraju poker, svatko od njih ulaže određeni iznos (mada se nekad nagrada financira i iz fonda rodea), a u arenu se za to vrijeme pušta bik. Samo je pitanje vremena kad će bik nasrnuti na igrače, a pobjednik tog neuobičajenog pokera je onaj koji posljednji ustane sa stolice i pobjegne. Video

Ovaj video nažalost mogu gledati samo registrirani na youtubeu, a koji dokazuje da čak i profići mogu nastradati, jer se sa životinjama nije za šaliti, pogotovo s bikovima.

surefire @ 21:04 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 19, 2007

Na današnji dan prije 54 godine rođen Robert Beltran, najzgodniji commander Star Trek serijala uz Jonathana Frakesa



A da ne budem posve off: I'd love to rodeo with you, baby...

surefire @ 19:58 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 18, 2007

Za bolje razumijevanje napisanog u prethodnom postu, evo sada i linkova na filmiće:

Saddle bronc riding

Bareback bronc riding (video 2)

Bull riding (video 2) (video 3)

Tie down roping 

Team roping

Steer wrestling

Zašto samo 8 sekundi jahanja? To je pitanje nekoć i mene mučilo, prije masovne pojave interneta, jer u knjigama nisam uspijevala naći odgovor, ma koliko tražila. Odgovor je, zbog dobrobiti životinja, da ih se ne slomi. Ukoliko kauboj u tih 8 sekundi nije bio zbačen s konja ili bika, silazi sam ili uz pomoć drugih. I iako se čini da životinje u ovom sportu ne vrijede puno, istina je posve suprotna. Neću reći da se ne događaju ozljede, a ponekad čak i uginuće kao posljedica nesreće, ali životinje moraju biti izvrsno njegovane i u top formi, jer se inače ne mogu ritati kako bi trebale, a što se odrazuje i na bodove koje dodjeljuju suci, jer se za sveukupni dojam ocjenjuje i ritanje konja ili bika i jahanje na njima.

Konji i bikovi se uzgajaju posebno za rodeo, provode se uzgojni programi kojima je cilj poboljšati izvedbu na rodeu. Uzgajivači i vlasnici stoke za rodeo imaju ugovor s PRCA i prema mjestu održavanja rodea dovozi se najbliže locirana stoka, što ne vrijedi za finale državnog prvenstva kad se okupljaju najbolji kauboji i konji i bikovi koje je najteže jahati.

Rodeo Highlights 07. 11. 2007., Canada



surefire @ 17:53 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, studeni 16, 2007

Saddle bronc riding - jahanje osedlanih divljih konja je najklasničnija rodeo disciplina, ali i jedna od najtežih zbog strogih tehničkih pravila. Pete, odnosno ostruge, moraju dolaziti u dodir s konjem kod njegovih ramena i iza sedla, ovisi o smjeru propinjanja. Kauboj se drži jednom rukom za pleteno uže pričvršćeno za konja, a druga je ruka u zraku i ne smije dotaknuti konja. Suci ocjenjuju propinjanje konja, kaubojevu vještinu, te propisane dodire ostrugama kroz čitavih osam sekundi koliko jahač provede u sedlu, osim ako ga konj ranije zbaci. 



Bareback bronc riding - jahanje neosedlanih divljih konja fizički je najzahtjevnija disciplina zbog koje kauboji često zadobivaju ozljede tipa pucanja mišića i ligamenata te iščašenja zglobova. I ovdje se traži markiranje ostrugama, ali izostaje sedlo, pa se izuzetno teško održati na konju, te su napori kojima su kauboji izloženi tih 8 sekundi nadljudski.



Bull riding - jahanje bikova je najatraktivnija i najopasnija disciplina, s obzirom da su bikovi teški otprilike tonu, naoružani rogovima i pomalo zlopamtila. Jahač se jednom rukom drži za uže na biku, druga je ruka slobodna i s njom ne smije dotaknuti bika, inače odmah slijedi diskvalifikacija. Drugih pravila nema, cilj je održati se na bikovim leđima traženih 8 sekundi. 



Tie down roping - vezivanje teladi vještina je u kojoj se traži brzina, preciznost, spretnost i uvježban konj. Tele se pušta u arenu, a nekoliko sekundi kasnije u nju ulaze konj i kauboj. Konj je treniran da stane čim kauboj baci omču lasa teletu oko glave i zaustavi ga. Kauboj sjaše i trči do teleta, te ga obori postrance na tlo. Ako je tele srušeno prilikom bacanja lasa i zaustavljanja, kauboj mora čekati da ono ustane da ga može ručno oboriti i potom mu vezati tri noge. Konj za to vrijeme stoji i drži laso zategnuto, ali ne toliko da bi vukao tele po areni. Kad je tele vezano, kauboj digne ruke u zrak kao znak da je završio, zatim se vraća na konja i odmakne ga tako da laso ostane zategnuto i čeka 6 sekundi. Ako se tele oslobodi u tih 6 sekundi, zadatak je neuspješno izvršen.





Team roping - timsko vezivanje junaca u kojem sudjeluju dva kauboja, do savršenstva uvježban tim. Junac se pušta u arenu, za njim i dva kauboja na istreniranim konjima, svaki sa svoje strane. kauboj zadužen za glavu junca prvi baca omču lasa i tri su dozvoljena načina hvatanja: za oba roga, za jedan rog ili oko vrata, sve drugo povlači diskvalifikaciju. Uhvativši junca, prvi kauboj napinje laso i okreće junca tako da njegove stražnje noge izloži svom partneru, koji ih mora obje uhvatiti omčom lasa, ukoliko uhvati samo jednu nogu, za kaznu se njihovom vremenu dodaje još 5 sekundi. Zadatak je izvršen kad su oba lasa zategnuta, a konji okrenuti jedan prema drugom. 



Steer wrestling - obaranje junaca je najbrža disciplina, u arenu se pušta junac, zatim kauboj na konju juri za njim dok ga ne dostigne, te skače s konja na junca, grabi ga za rogove i obara dok mu sve četiri nisu u zraku. Od kauboja se traži brzina i snaga, s obzirom da su junci teški i do 200 kg, a i faktor brzine kretanja nije zanemariv, te se natječu uglavnom krupni momci, zbog čega se ova disciplina naziva i big man's event. U timskom obaranju junaca sudjeluje i drugi kauboj, čiji je zadatak da uz pomoć svog konja drži junca na dohvatu kauboja koji ima zadatak oboriti ga.





surefire @ 22:25 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 15, 2007
It'll drive a cowboy crazy, it'll drive a man insane
and he'll sell off everything he owns just to play her game.
And a broken home and some broken bones is all he'll have to show
for all the years that he spent chasin' this dream they call rodeo.

Country glazba i rodeo dva su nerazdvojna pojma, s tim da country može bez rodea, ali rodeo bez countryja nikako. Kao pasionirana ljubiteljica countryja, o rodeu slušam i pjevušim bar dvaput dnevno, a red je i da naučim nešto više o tome. Mnogi američki filmovi govore o tom sportu - "8 Seconds", "Painted Hero", "Junior Bonner", dok ga neki samo usputno prikazuju kao pozadinu priče, ali dovoljno da znamo na što se pojam rodeo odnosi. 

Inače, riječ "rodeo" posuđena je iz španjolskog jezika i označava skupljanje stoke prije gonjenja na prodaju ili druge pašnjake, a kao skupni naziv za kaubojska natjecanja ušla je u upotrebu 1916. godine. 



Počeci rodea bi se mogli smjestiti u vrijeme Divljeg Zapada, odnosno u vrijeme kada su stočarski kraljevi vladali njime. To je bilo zlatno doba kauboja, posla je bilo više nego dovoljno, što na rančevima, što kad se stoka slavnim stazama Chisum, Goodnight-Loving i Santa Fe vodila na prodaju u gradove, poput Kansas Cityja, a odatle vlakovima na istok. U tim bi se gradovima skupili kauboji i po završetku posla organizirali neformalna međusobna natjecanja u kaubojskim vještinama. 

Kada se raširila željeznička mreža i kad su navalili doseljenici, veliki rančeri su polako propadali: više nisu imali velike površine slobodne zemlje na raspolaganju za uzgoj i ispašu velikih stada, a mnogi su kauboji ostali bez posla i okrenuli se show businessu, odnosno Wild West Showovima, u kojima su nastupali zajedno s Indijancima, uglavnom pred publikom na Istoku koja je bila žedna takve zabave. Drugi su pak kauboji nastavili sudjelovati u već spomenutim neformalnim natjecanjima, a koja su s vremenom postajala sve formalnija: gledatelji su plaćali ulaznice da bi uživali u kaubojskim vještinama i izložbama stoke, posebice konja. Kad je institucija Wild West Showa počela polako odumirati zbog visokih troškova i neprofitabilnosti, dogodio se spoj showa i neformalnog natjecanja - početak rodea kakvog poznajemo danas. Gledatelji plaćaju ulaznice, a kauboji prijave za natjecanja, te njihov novac ulazi u nagradni fond. 

Divlji Zapad je nestao, a rodeo natjecanja su postala sve popularnija i raširila se po Sjedinjenim Državama, a ustanovljena su nova pravila da bi se zaštitili kauboji i životinje, te da bi se natjecanja standardizirala. Prvo veliko udruženje rodeo natjecatelja i organizatora stvoreno je 1929. godine, pod nazivom Rodeo Association of America (RAA), čime je počelo i organizirano dokumentiranje i proglašavanje šampiona u svakoj disciplini. Ali, nije uvijek sve teklo glatko, organizatori su rado muljali, a sve bi se prelomilo preko leđa natjecatelja, dok kap konačno nije prelila čašu. 1936. rodeo kauboji u Boston Garden Rodeu su se pobunili protiv organizatora i odbili nastupiti. Osnovali su vlastito udruženje Cowboy Turtles Association, a devet godina kasnije, 1945. promijenili ime u Rodeo Cowboys Association. 1975. su još jednom promijenili ime, ovaj put u Professional Rodeo Cowboys Association (PRCA). Naziv se održao i do danas, a imaju status jednak NFL-u ili NBA, a jurisdikcija se proteže i na SAD i Kanadu.
surefire @ 20:17 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 14, 2007
Lijepo vrijeme bez vjetra, bez obzira na ugrize studeni ondje gdje nema sunca, pravo je vrijeme za šetnju. A u ovo doba godine i za posjet šumi planika i papanje finih maginja. 

Sa štreke puca pogled na Novu Mokošicu i Obuljeno:



Kad se prođe Mihan...





... otvori se vidik prema drugom dijelu Nove Mokošice i Prijevoru:



Nešto malo dalje, pogledu se otkrivaju Rožat i Komolac:





Negdje iznad Čajkovića počinju planike. A ima i ponešto bjelogorice, čiji su listovi žarkih jesenjih boja:



Maginje, vrlo ukusne, ali plodovi brzo fermentiraju i opijaju i ljude i životinje:







Cvijet planike:


Ni mrče nisu loše, samo ih još nije prožeo led, onda su bolje za jesti:



Onda pomalo teturavim korakom (too many maginjas, hehe) natrag po štreki:



Stigla sam kući u sumrak:




A ova slika je nastala u ponedjeljak u Komolcu, kod jednog potočića kraj kojeg je stup javne rasvjete. Puhala je bura pa je još dodatno raspršila svjetlo:





surefire @ 01:04 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
utorak, studeni 13, 2007
Na ovo sam naletjela njuškajući po Jubito  bespućima. Uhhh... Mislim da ne bih preživjela ovakvo nešto, srce bi me prekinulo. Pogledajte video.
surefire @ 14:04 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 12, 2007
 
Današnja je priča o višestoljetnoj instituciji i tradiciji crkvenih bratstava odnosno bratovština. Iako se ne slažem s većinom doktrina Katoličke crkve, smatram da je bratstvo jedna od onih tradicija koje treba sačuvati. 

Jučer je kod nas održan redovni godišnji Kapitul, odnosno sastanak članova bratstva, na kojem se rekapituliralo poslovanje tijekom godine, odala počast umrlim članovima, te raspravljalo o gorućim pitanjima vezano za obnove naših crkava, te statusa groblja, s obzirom da je država, odnosno Grad, nedavno od Crkve zatražila da joj se seoska groblja stave na raspolaganje, pa tako i naše, ali bratstva su se strogo usprotivila, jer groblja uglavnom nisu vlasništvo Crkve već bratstava.

 
Bratstvo Svetog Stjepana u Sustjepanu nastalo je prije nešto više od 550 godina, vezano za crkvu Svetog Stjepana koja ponosno stoji već više od jednog tisućljeća. Financira se od članarine i donacija (milodara u crkvi, donacije raznih firmi). Postoje tzv. unutarnji i vanjski članovi. Unutarnji članovi plaćaju manju članarinu, ali na sebe preuzimaju i dodatne obaveze u bratstvu (dužnost «mlađih» za muškarce, a žene se svaki mjesec izmjenjuju u čišćenju i uređenju crkava); vanjski nemaju tih obveza, ali plaćaju veću članarinu. Dalje prenosim kratak članak kojeg sam napisala za mini monografiju koju smo izdali povodom 550. godišnjice Bratstva, kad je upriličena i svečana proslava s misom koju je predvodio dubrovački biskup.

Bratstvo Sv. Stjepana prvi se put u pisanim dokumentima spominje pradavne 1327. godine, pod nazivom «Fratila sancti Stephani», više od stotinu godina prije nego što je napisana i odobrena matrikula, što nije nimalo neobično, jer su mnoge bratovštine bile starije od svojih matrikula. Kosta Vojnović u svom djelu «Bratovštine i korporacije dubrovačke» navodi da je Bratstvo Sv. Stjepana postojalo i djelovalo još u 13. stoljeću.
 
Matrikulu, odnosno statut Bratstva sastavio je službeni dubrovački kancelar Ivan de Ugnonibus od Armina, na dan 01. siječnja 1454. Pregledali su je i odobrili dubrovački knez i Malo Vijeće, da bi dana 05. siječnja iste godine bila upisana u državnu knjigu Dubrovačke Republike.
 
Dakle, Bratstvo kao institucija postoji već 550 godina, na čemu mu treba zavidjeti, jer rijetko koji ustroj može nadživjeti i nadvladati smjene mnogih generacija, državna previranja i promjene vlasti, ratove i nepogode: toliko je toga palo u zaborav i pretvorilo se u prah kao što je bilo suđeno na početku svijeta, dok Bratstvo odolijeva svemu kao što hrid odolijeva vjetru i valovima morskim.
 
Ako se danas, s priličnim vremenskim odmakom, osvrnemo na matrikulu Bratstva, postat će nam jasno da su naši preci bili itekako mudri ljudi. Mudrost je bezvremenska, kaže stara poslovica i na nama je da se osvjedočimo u to i ugledamo se na njih. Iako u tom razdoblju nisu uživali prednosti tehnološkog napretka s kojima mi danas jedva jedvice držimo korak, pa čak i posustajemo, uspjeli su stvoriti društvo na kojem im možemo i trebamo zavidjeti, složno, humano, s nenadmašnim osjećajem za pravdu i istinu, i s jasnim zakonima koji se temelje na osnovnim moralnim principima.
 
Možemo li i mi postići isto u današnjem otuđenom svijetu kojem je malo što sveto i u kojem se tradicija odbacuje kao nepotreban teret? Za nas je možda kasno, ali ne i za našu djecu. No da bi naša djeca jednog dana preuzela stijeg i povela i nas i sebe u svjetliju budućnost, moraju još mnogo toga naučiti. Budimo im učitelji, poučimo ih tradiciji i moralnim vrijednostima, pokažimo im vlastitim primjerom kako činiti dobro. Dobro se uzvraća dobrim, a u ovo vrijeme ono nam je itekako potrebno.
 
Bratstvo Sv. Stjepana mora i treba nastaviti dalje, kao i do sada, uz povremene sitne prilagodbe vremenu koje neumitno teče, a koje će dokazati koliko su njegova pravila pravedna i bezgrešna. Nemojte da ih se prisjećamo s tugom u glasu dok pričamo kako je nekoć bilo, neka ona budu naša prošlost, sadašnjosti i budućnost, čvrst oslonac i poticaj da damo sve od sebe za dobrobit i slavu Crkve i  Bratstva.
 
Svako bratstvo ima i svoj Statut, u kojem je detaljno i strogo utvrđeno poslovanje i protokoli, ali se isto tako od početka mislilo i na socijalni status članova, te se za Bratstvo davalo kako je tko imao. Slijedi par izvadaka iz Matrikule:
 
Ja Ivan de Ugnonibus od Armina, zakleti biljeznik i kancelar opcine Dubrovacke, napisao sam i objelodanio ovu Matrikulu.
 
 
ISUS
 
Na slavu Presvetoga i jedinstvenoga Trojstva Oca Sina i Duha Svetog od kojeg svako stvorenje ima pocetak, zivot i svrsetak i bez kojega se nijedan pocetak pravilno ne osnijeva. Na slavu blazene Bogorodice, vazda Djeve Marije, slavnih Apostolskih prvaka Petra i Pavla i slavnoga mucenika Vlaha, svetog Zastitnika i Pokrovitelja casne Dubrovacke drzave i njenoga naroda, u sretnom blagostanju i mudroj upravi. Na slavu preblazenoga u Kristu Oca i Gospodara nasega Nikole Pape, cjelokupne crkve, u V. godini njegovog vladanja i prevjernog u Kristu sinu Gospodina Fridrika cara Rimskoga. I u slavu presvijetlog Vladara Gospodina Vladislava, Kralja Ugarske, Poljske, Hrvatske, Dalmacije i t.d. i njegove najvjernije Dubrovacke vlade, na dobro i sretno stanje iste Republike, za buduce unaprijedjenje plemstva i citavog naroda, a svim vjernim mrtvima, a najvise nasim dobrociniteljima, na otpustanje i oprostenje grijeha.
 
Svi sakupljeni ljudi u selu zvanom Sustjepan u Rijeci, biskupije Dubrovacke, godine Gospodnje 1454., 2. indicije, dana 1. sijecnja, u vrijeme kad upravlja u Kristu Otac i Gospodar, Gospodin Jakov Rechinati, miloscu Bozjom i Apostolske stolice, s crkvom Dubrovackom pocascen nadbiskupskim naslovom, sa odobrenjem prejasne Dubrovacke vlade, na medjusobni poljubac mira i medjusobnu ljubav, prosvijeceni Duhom Svetijem, osnovali i uredili ovu ustanovu ili bratovstinu pod imenom i nazivom: Sv Stjepana Pape i mucenika, sa zakletvom o vjernosti i o radu koji se ima medju njima drzati, sa nekojim poglavljima odredaba tu ubiljezenim, da se ucvrsti i uzdrzi i da se recena bratovstina nikada ne raspusti. Odredjujuc najprvo, svrsetkom godine, 5 dobrih ljudi, postenih i vjerodostojnih, koji stanuju u recenom selu Sustjepan u Rijeci. Isti moraju drzati, cuvati i unapredjivati i povecavati dobra i korist, bilo odrzavanjem ustrajnosti i odrzavanjem obecanja te bratovstine. Sad on, a u buduce njihovi nasljednici, koji ce u svoje vrijeme, na Kapitulu biti odredjeni i to jednoglasno ili sa vecinom glasova izabrani na nacin i sa zakletvom, kako stoji tu u slijedecim poglavljima tocno opisano.
(…)
Clan 3
 
Nijedan nas bratim iz kojeg drugog mjesta ili zemlje, pa bio on bilo kog zanimanja ili staleza, ne moze biti casnik nase bratovstine. Samo stanovnici Sustjepana i nitko drugi, mogu biti casnici bratovstine. Ovo je iz razloga sto blagajna i crkveni predmeti moraju biti u blizini crkve nase bratovstine i sto nas Kapitul ne moze biti na drugom mjestu sazvan, vec jedino u crkvi nase bratovstine u Sustjepanu.
(…)
Clan 6
 
Ako brat ili sestra umre u Sustjepanu, Gestald sa casnistvom pozvat ce bracu, uz kaznu globe za svakog brata koji ne dodje, da sprovedu mrtvog brata ili sestru sa svijecama i drugim crkvenim funkcijama. Sve to ide na trosak mrtvoga, ali ako se od njegovog nasljedstva to ne moze platiti, troskove snosi bratovstina, sve na slavu Bozju i za duse dobrocinitelja bratovstine.
 
Hocemo da naglasimo da se nema trositi ni za jelo ni za pice, nego samo za ono sto smo duzni uciniti za nase predke.
 
Clan 7
 
Ako je koji nas brat ili sestra nepokretan i bolestan, a nema od cega da zive, Gestald sa casnicima pobrinut ce se da isti dobije potrebito od imanja bratovstine. Ukoliko bratovstina ne bi raspolagala potrebitim sredstvima, moze Gestald narediti sakupljanje milodara medju bracom i sestrama za nepokretnog i siromasnog brata ili sestru, i to sve na slavu Bozju.
 
 
Clan 8
 
Ako umre koji brat ili sestra u nekom drugom mjestu, hocemo da Gestald sa casnicima naredi, pod kaznom globe, svoj braci ili onolicini, koliko se Gestaldu cini dovoljno, obzirom na udaljenost mjesta, da podju otpratiti mrtvog brata sa svim ceremonijama nase bratovstine. Ako je potrebito, moze se utrositi voska.
 
 
Clan 9
 
Nijedan brat ne smije ni na samu ni na Kapitulu kazati nijednu rijec koja nije postena, niti smije ocrniti brata pod kaznu globe od 1 perpera za svaki put. Globa mora biti naplacena po Gestaldu. Nijedan brat ne smije uvrijediti casnika ni izvan Kapitula za stvari bratovstine pod kaznom globe od 2 perpera.
Novac od ovih globa mora se uvesti u prihod nase bratovstine kao i sve druge globe.
(...)
Ova matrikula bratovstine, pismeno je prikazana Gospodinu Rektoru i njegovom Malom vijecu. Vidjena i ispitana, primljena i odobrena u Malom Vijecu, te prepisana u knjigu recenog Vijeca na 5. sijecnja 1454.
 
Dodaci:
Zakljucilo se je da novac za popa mora Gestald sa svojim sucima prikupiti, i to jedan dinar o Sv. Djurdju, a jedan o Sv. Petru. Tko ne plati taj dan, platiti ce sutradan dva, i to jedan popu, a drugi braci.
 
Na dan 26. prosinca 1617. jednoglasno je istjerana iz brace i nije vise sestra, Marica Ilina, zbog klevete protiv brace.
 
Na dan 26. prosinca 1629. u Kapitulu Sv. Stjepana u prisustvu sve brace odredjeno je da se mora ubiti ili platiti globu od 3 perpera za svako zivince i za svaki put kad zivince udje na pasu oko Crkve, iz razloga sto su oko iste grobnice, a i zbog casti crkve.
surefire @ 13:05 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, studeni 11, 2007
Baš kad pomisliš da su neki došli sebi i primirili se, ono, novi ispad ljubomore i netrpeljivosti... Neki dan je na naslovnici preporučen Vinov blog i napisi o ratnim doživljajima. ispod toga je uslijedio zlobni i nepismeni komentar TarzanSK-a, koji, odnosno koja je pod tim nickom i na mom blogu ostavila par komentara. Komentar koji se nalazio na naslovnici glasi ovako: 

7.11.2007 14:17:26 | tarzanSK
Hebate, svaki tjedan na naslovnici neka ratna priča Dubrovnika, vin-surefire, oče li se oženit oni. Ža mi je Dubrovnika ali brate mili več nas iritira.

Naravno da su mnogi oštro reagirali na ovaj komentar jer su bili sigurni da je riječ o nekome bez imalo domoljublja, ali istina je zapravo drugačija, ovo je osobni napad. Jedan od komentara u našu obranu bio je i ovaj:

7.11.2007 22:44:52 | Thrue
I Vinu i Surefire svaka čast rađe čitam njihove postove, nego postove nepismenjaka koji imaju blogove na sestru, muža sina, i još po par svojih pride ;)

A dotična se na nekim svojim blogovima odmah izlajala komentirajući Thrueov komentar i time pokazala da se prepoznala jednako kao što su neki prepoznali nju u komentaru br. 1. A na prvi pogled bi se reklo uzorna blogerica... Istina sasvim drugačija. Ma sramota!



surefire @ 19:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, studeni 10, 2007
Jedan od meni najdražih filmova je na HRT 2 večeras, za nekih petnaestak minuta, "The Village" M. Nighta Shyamalana. Kao i svi njegovi filmovi, i ovaj je bajkovit, napet i s neočekivanim obratom. Naravno, priča ima svojih slabosti, ali za nas obične smrtnike to neće biti problem, užitak gledanja zasjenit će sve ostalo.
surefire @ 22:56 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare

Šteta što sam daleko od Zagreba, a i nisam baš pri lovi, inače bi češće hodočastila u metropolu, uglavnom vezano za kulturne i zabavne događaje i spektakle, primjerice Shaolin kung fu, Riverdance, derviše... I Chippendales, of course.  Za one koji ne znaju, Chippendalesi su svjetski poznati egzotični plesači, koji osim u USA, nastupaju i diljem svijeta, zabavljajući žene svih boja i godina. Baš bih rado pogledala njihov show i prikupila dojmove, što svoje, što tuđe, jer bi mi bilo i više nego zanimljivo promatrati reakcije naših žena i cura. Čast iznimkama, ali ipak smo daleko od liberalizma i opuštenosti kakvu je moguće uočiti u nekim drugim državama gdje je ovaj vid zabave uobičajeniji i daleko od opskurnosti koja kod nas prati čak i ženski striptiz. 

Nadam se da će neka od naših blogerica otići pogledati njihov show sutra u Bestu i podijeliti dojmove s nama.





surefire @ 20:30 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
petak, studeni 9, 2007

Moje dvije ljubavi... Samo ovo dijete ima ozbiljan problem, oponaša Rexa skoro u svemu, u lajanju, režanju, čuvanju kuće... Inače tjedno provode samo par sati zajedno, ali očigledno ima neka tajna veza, čim je toliki utjecaj jednog na drugog. 





surefire @ 22:54 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare

Petak... Ali nemam baš taj osjećaj. Inače sam odmah po završetku radnog vremena high spirit "like a whore on a Saturday night" kako bi se izrazio Joe Ely, ali danas je to nekako izostalo. Dragog nema, slijedi svoje stare ratne staze i tulumari s braćom po oružju. 

Morala sam dulje ostati na poslu, ali dobro, nije bilo tako strašno, no povratak kući bio je traumatičan, od ureda do autobusne stanice šibala me takva južina da nije bilo teorije da držim otvoren kišobran, pa sam okisnula ko kokoš. Doma sam stigla kad je već počeo padati mrak, izvela psa prije nove navale dosadne kiše, jer on mrzi capkati po mokrom. Znam koje su ure kad vidim da goste najavljuje lajući s kreveta, umjesto da se zaleti na dvorišna vrata. 

Malo sam se tješila filmom "Harry Potter i zatočenik Azkabana" i rum kuglicama, a onda idilu kvari telefonski poziv. My personal dementor - šef. I sutra na rabotu, ajooooooooj... Zato jedva čekam idući tjedan kad će sve teći glatko jer šefova nema i sama sam svoj gazda. Idem pojesti još desetak rum kuglica u to ime i opiti se. 

surefire @ 20:14 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 8, 2007

Zašto? Kakva je to tama obuzela tvoj um i dala ti snagu i uvjerenje da si Bog i da po svojoj volji možeš oduzeti ono što nije tvoje da s tim raspolažeš: tuđe živote? Kakav je to sistem koji ti je dao oružje u ruke, ako je legalno prijavljeno? Kakav je osjećaj ispaliti metak u dvomjesečnu bebu? U sedmogodišnje dijete? U njihovu majku? U svog brata? U svog oca? I kakva bi te kazna bila dostojna? Da te mogu kazniti, umirao bi dugo i polako, u mukama, svojim suzama, znojem i krvlju okajavao ovaj strahoviti zločin za kojeg nema nikakvog opravdanja...

surefire @ 22:05 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 7, 2007
... hvatamo zadnje zrake sunca na našoj strani rijeke...





surefire @ 21:55 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
"A dreamer is one who finds his way by moonlight, and his punishment is that he sees the dawn before the rest of the world."
- Oscar Wilde -
surefire @ 15:50 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, studeni 6, 2007
Nekoliko mjeseci nakon velikog skandala oko povlačenja s tržišta igračaka, hrane, higijenskih potrepština i sličnog, a čiji su dijelovi ili pak kompletna cjelina proizvedeni u Kini i sadržavaju otrov, uslijedio je novi val povlačenja igračaka. Ovaj put Mattel je povukao par stotina tisuća igračaka proizvedenih u Mexicu, a koje su se nalazile na tržištu u USA i EU. Igračke sadrže sitne dijelove koje je lako polomiti i progutati, a povlačenje je uslijedilo nakon 48 prijavljenih incidenata i 1 nesreće uslijed koje je dijete završilo u bolnici zbog gušenja komadom igračke. 

Velika većina igračaka koje se danas proizvode u svijetu su, usudila bih se reći 90, pa čak i 98%, nepotrebne. Pogotovo maloj djeci predškolskog uzrasta koja će sve te igračke, fine i manje fine, uništiti. 

Nemam svoje djece, ali imam nećaka baš u tom uzrastu i točno znam kako diše. Od tate je naslijedio ljubav prema autima i motorima. Ajde, dobro, neka mu par autića i motora, iako je većina sitnih autića zasađena u vrtu, čeka zimu da cvijeću otpadne lišće, pa da se otkriju njihovi grobovi. Nisu mu osobito dragi plišanci s ugrađenim mehanizmima za pjevanje i drmusanje. Neka, to ionako smatram zabavom za odraslije, čini mi se da baš tinejdžeri, ali i oni stariji uživaju u skupljanju takvih fora stvarčica. 

Roditelji čija djeca pozorno prate i obožavaju crtiće tipa Jagodica Bobica, Teenage Mutant Ninja Turtles, Spužva Bob, Medvjedići dobra srca, Spiderman i sl., su jebena stranka. Svaki od ovih likova se prodaje u stotinjak varijanti, zahvaljujući mudroj strategiji proizvođača koji mlati pare samo tako. I dijete mora dobiti svaku od njih. Pa su dječji rođendani postali ko svadbe. Ostaviš u Turbo limachu ili Euroshopu popis na blagajni, pa uzvanici kupuju i križaju s popisa. I onda doma ne možeš proći kroz hodnik, a da bar dvaput ne ugaziš na Spidermana i usput mu skineš sve s nebesa.

 
Djeci bi, umjesto da ih zasljepljujemo količinom i blještavilom skupih igračaka, kompjuterskih i video igrica, trebalo uvaliti nešto najjednostavnije što se može. Okrenuti ih prirodi i samima sebi. Igračaka treba biti, naravno, ali neka budu skupe i kvalitetne, da se ne događaju ovakva sranja s otrovima i povlačenjem, a samim tim što će biti skupe i kvalitetne, rjeđe će se kupovati i dulje će trajati, postat će neka vrsta vrijednosti, a ne potrošna roba. Uz igračke za razvijanje kognitivnih sposobnosti i koje su relativno preporučljive, djetetu dajte papir, olovke ili pastele, ovisno o dobi, karton, drvo i – društvo. Neka se od početka druže s drugom djecom i nauče interakciji u društvu. Predugo gledam jednog samotnjaka u susjedstvu i znam koliko bi bio sretniji s barem deset puta manje igračaka, ali u društvu. Trend u razvijenom svijetu, a donekle i kod nas u većim sredinama poput Zagreba i Splita, vodi k asocijalnosti, ponajviše zahvaljujući razvijenim metodama nevizualne komunikacije (sms, chat, Internet forumi i sl.), ali i trulom kapitalizmu koji, da bismo preživjeli, ne ostavlja puno vremena ni snage za privatni život i prijatelje, pa to prenosimo i na djecu. 

Nemojte me odmah osuditi jer nipošto nisam pripadnica organizacije "Arbeit macht frei", ali nije loše djecu odmalena učiti raditi. Pa taman vam prilikom čišćenja dvorišta pomagala tako što će jedan po jedan otpali list nositi do kante. Neka pomognu hraniti kućne ljubimce, ali ne pse koji su obično vrlo posesivni na hranu, nego, npr. ribice. I neka vas ne iznenadi kad im se pritom počnu obraćati s osobitom nježnošću: "Mala, zini, jebemu", samo žele biti sigurni da će svaka ribica dobiti svoj dio.  

Ohrabrujte ih da vas u nekim stvarima oponašaju. Ali ne dok se igrate mame i tate, nego, recimo, dok kuhate. Sin od moje prijateljice se ne igra ni s čim drugim, nego s loncima, kuhačama i džezvama. Već su počeli skupljat lovu da mu kad odraste otvore restoran. Rado se igra i s dugmićima na štednjaku. Pa treba otvoriti četvore oči, da se ne bi dogodilo kao neki dan kad je upalio peć na 150 stupnjeva, otvorio vrata pećnice i sjeo na njih. Pa bi, da nisu na vrijeme reagirali, imali pečenog Lukija. 

Ljubav, oprez, razum i umjerenost – to će izgraditi djetetov karakter više no išta drugo.

surefire @ 18:11 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 5, 2007
Ovih je dana, čak mjeseci, Dubrovački uvijek deblji nego inače. Posljednjih nekoliko stranica ispunjene su sjećanjima na poginule u Domovinskom ratu, i civilne i vojne žrtve. Smrt redovito u stopu prati rat i žanje ono što nije posijala. 

Ma koliko to ružno zvučalo, tada me to nije baš pretjerano pogađalo, jer gotovo nikoga nisam poznavala, a kao tinejdžerica, nisam ni stigla razviti osobitu empatiju koju sam stekla tek s godinama i iskustvom. Mrtve sam dotad viđala uglavnom u prometnim nesrećama, koje su nedaleko moje kuće, dok nisu uredili raskrižje, bile česte i fatalne. 

Prva smrt u ratu koja me potresla bila je smrt mog učitelja tehničke kulture iz osnovne škole, čovjeka koji mi je bio tako simpatičan i drag, koji nas je zabavljao pričama o svom rodnom kraju, o svom psu i prepucavanjima sa susjedima, čovjek koji je blagonaklono gledao na moju nesposobnost da ravno prepilim komad šperploče i dopuštao da sve radove nosim doma da mi ih tata dovrši.

Imala sam sreću da mi nitko iz bliže i dalje rodbine nije poginuo, iako su bili izloženi riziku. Zapravo, svi smo bili izloženi riziku, od najmlađeg do najstarijeg, nikad se nije znalo kad će i gdje zapucati. Neko vrijeme se raspravljalo i o tome da mi djeca, te žene i starci odemo negdje van Dubrovnika u izbjeglištvo, možda u Istru, ali nismo se htjeli razdvajati, to bi vjerojatno najteže palo mojoj mami i baki jer su i ovako bile bolesne od brige i neizvjesnosti kad god bi netko od muških morao van iz hotela na posao ili nositi hranu i zalihe na Srđ. Sad mi uopće nije jasno kako je mama mogla mene puštati samu po gradu, da sam na njezinom mjestu u takvoj situaciji, mislim da ne bih oka skidala sa svog djeteta, pa taman bilo odraslo, a kamoli tinejdžer. 

Ljudi nisu bili pošteđeni, kao ni njihova vječna počivališta. "Vojni ciljevi" bijahu civilne kuće, hoteli puni izbjeglica, groblja…


Na ovaj treći grob, u sredini s bijelom pločom, pala je granata, polomila ga i otkrila kosti predaka koje su mjesecima kisnule prije nego smo grob uspjeli pokriti.






Stari i vrijedni nadgrobni spomenici nepovratno oštećeni gelerima


Groblje u Sustjepanu bilo je jedno od najčešće gađanih, a na njemu su živote 06. 12. 2001. izgubila četvorica branitelja: Miro Buntić, Šaban Islamovski, Mario Zelenika i Marko Bitunjac. Neko vrijeme nakon rata, a prije nego se groblje proširilo i izgradila crkva Sv. Nikole, mi mladi i djeca smo običavali na obližnjoj poljani nabrati hrpu divljeg cvijeća i ostaviti ga na mjestu njihove pogibije. 



Nekoliko je spomen-ploča, ali mišljenja sam da ipak nije u redu što se pustilo da ih zub vremena već načne, slova su isprana i izblijedjela, pa se imena jedva mogu pročitati. Mi koji pamtimo i želimo pamtiti znamo njihova imena naizust, ali to ne znači da spomenik, na kojem je uz četiri već navedena još jedno ime branitelja koji je poginuo u obrani Sustjepana (Đuro Gleđ), treba biti svoja sjena. Moglo se nešto učiniti da ga se malo obnovi, pogotovo sad u susret novoj obljetnici.   





surefire @ 16:42 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 4, 2007

Ovih proteklih dana, kad se u čitavom svijetu s pijetetom obilježavao Dan mrtvih, a ponegdje, primjerice u Mexicu, čak i slavio, dvije su smrti prošle skoro nezamijećeno. Jednom smrću vjerojatno završava agonija duga 60 godina, a druga pak slavi uspjeh koji će nastaviti sljedbenici umrle. 


Na sami blagdan Svih Svetih, u dobi od 92 godine umro je Paul Tibbets, pilot bombardera "Enola Gay" koji je bacio prvu atomsku bombu na Japan, odnosno na Hiroshimu. Vjerojatno se mnogi od vas sjećaju knjige "Sadako hoće živjeti" u kojoj je opisana sudbina jedne djevojčice koja je preživjela bombardiranje i kasnije umrla od posljedica zračenja. Svaki put kad bih čitala tu knjigu, a čitala sam je više desetaka puta, plakala sam kao kišna godina. I ne vjerujem da Paul Tibbets nikad u svom životu nije zažalio zbog toga, kao što piše u nekrologu. Možda nije žalio javno, ali sigurna sam da je nosio veliki teret na svojoj duši, malo tko može mirno spavati nakon što počini takav genocid. Rat ni u kojem slučaju nije opravdanje. 

U dobi od 42 godine umrla je i čimpanza Washoe, prvi primat koji je naučio znakovni jezik gluhih. baratala je s više od 100 riječi, koje je uspijevala kombinirati u smislene rečenice. Rođena je u Africi, a odgojena i trenirana najvećim dijelom u Central Washington Collegeu u državi Washington. Njen uspjeh u učenju i intepretiranju znakovnog govora otvorio je vrata novog svijeta: zastrašujuće životinjske inteligencije koja bi mogla biti ravna ljudskoj. Poživjela je gotovo 10 godina više nego što je uobičajen vijek čimpanza u divljini, a umrla je u krevetu, okružena osobljem koje je radilo s njom i drugim primatima.

surefire @ 20:40 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Danas, tj. jučer, vrijeme je bilo prekrasno, sunčano i toplo, te ga je šteta bilo protratiti ostajanjem kod kuće. Fotić u torbicu i polazak - prema Komolcu i Rožatu. Iskrcala sam se iz busa u Rožatu i spustila na put uz rijeku. Prva mi je dobrodošlicu sumnjičavim pogledom zaželjela ova mačka:



Nešto dalje, kod kuće gospara Milutinovića koji se brine za ove ljepotane, susrela sam i predivne labudove:













Tenturija:



Morala sam krenuti dalje prema Komolcu, da ne ostanem bez sunca, iako mi ono u konačnici i nije bilo potrebno, neke slike su najbolje uspjele baš zato jer je bilo manje svjetla. Ali to nije slučaj i s ovom, raspuknuti šipci uza samu rijeku nedaleko izvora:



Malo dolje, svega nekoliko metara od bučnog slapa, naletjela sam i na ovo veselo društvance, svaka je dobila po komadić kruha prije nego sam nastavila dalje, iza ove kuće koja se vidi u pozadini:



Rijeka huči i buči, obilne kiše dale su joj snagu, nevjerojatnu za gledati i slušati, a ako ova naša mala rječica može imati takvu snagu, nije teško zamisliti kakvu tek silinu imaju one veće.













Lagano se počelo smračivati, iako su vrhovi brda još gorjeli od umirućeg sunca. Polako sam se uputila kući, a ispratila me još jedna zbunjena i sumnjičava njuška:

surefire @ 02:06 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, studeni 3, 2007

S ovim zasad završavam predstavljanje pasmine chow chow i vraćam se kolotečini. Savjeti o prehrani se mogu primijeniti na sve pse.





Psa je najbolje hraniti BARF-om (bones and raw food), kojeg u Hrvatskoj proizvodi Animacanis, a možete ga i sami kod kuće napraviti, jer se na Internetu nudi mnoštvo recepata. 

Gotovu pseću hranu, odnosno dehidrat, mnogi smatraju najboljim rješenjem, jer samo zagrabe u vreću i pas dobije svoj obrok bez vlasnikovog truda, osim što je vlasnik olakšan za određeni iznos novca. Ako psa baš morate hraniti dehidratom, kupite kvalitetniji i skuplji: Hills, Eukanuba, Royal Canin, Pro Plan, Bosch… Ni njihov sastav nije baš najbolji, ali bolje i to nego smeće koje se može kupiti u svim prodavaonicama prehrambene robe: Friskies, Chappi, Pedigree. Ni po kojoj logici za tako nisku cijenu ne možete dobiti kvalitetnu hranu, hrana za kućne ljubimce je u većini slučajeva nusprodukt proizvodnje velikih kompanija koje se na takav način rješavaju otpada, tako da se u psećoj hrani može naći svega i svačega: ako je hrana od piletine, možete biti sigurni da je u njoj samo čisti otpad, primjerice perje, kljunovi i noge. Od ostalih dodataka tu su raznorazna kancerogena ulja, genetski modificirana soja, koštano brašno, melasa, a što je najgore od svega, postoje dokazi da u hranu za kuće ljubimce dospijevaju i leševi pasa i mačaka koji su uginuli od neke bolesti ili starosti, koji su pregaženi na cesti ili koje su veterinari uspavali. Dakle, u nekim slučajevima, čisti kanibalizam. Čak i da psa hranite samo otpacima s vašeg stola, to je vjerojatno milijun puta bolje od hranjenja dehidratom. 

Konzerve su također pune konzervansa i 90 % posto konzerve je voda, tako da su bezobrazno skupe u odnosu na sastav. Ako psu baš morate davati konzerve, pokušajte s mačjim, one su mrvicu bolje.



Jedno od rješenja za prehranu psa je i kuhati mu. Možete odvajati od namirnica koje vi koristite i spremiti mu kvalitetan obrok.

Dozvoljene namirnice:
Meso: govedina, teletina, ovčetina, janjetina, jaretina, konjsko meso (oprez, ako ga pas jede duže vrijeme, poprimi miris tog mesa), puretina, piletina, meso guske, patke i kunića, riba, divljač (sve osim veprovine). Svinjetinu ne davati, pogotovo sirovu, jer ponekad sadrži viruse, bakterije i parazite koji su smrtonosni za pse.

Iznutrice: mozak, srce, pluća, jezik, grkljan, jetra, bubrezi, slezena, predželudac preživača (burag), listavac ili knjižavci, crijeva… Iznutrice davati maksimalno tri puta tjedno, pogotovo jetru i bubrege.

Mliječni proizvodi: kefir, jogurt, kiselo vrhnje, maslac, sir, svježi sir, ovčje i kozje mlijeko. Kravlje mlijeko se ne preporučuje.

Jaja: kuhano, prženo, kajgana, sirov se može jesti samo žumanjak. Jaja davati jednom tjedno

Povrće: cvjetača, brokoli, šampinjoni, cikorija, komorač, krastavac, mrkva, češnjak, koraba, poriluk, paprika, cikla, kiseli kupus, celer, šparoge, špinati, rajčica… S povrćem također ne pretjerivati, male količine dobro dođu uz hranu, ali pas generalno ne probavlja dobro sirovo povrće. Kuhano je preporučljivije.

Orašasti plodovi: kikiriki, badem i orasi u vrlo, vrlo malim količinama.

Krušarice, žitarice: riža, kukuruz, pšenica, zob, zobene pahuljice, ječam, tjestenina, njoki, stari kruh, krumpir (isključivo kuhani i pire). Krumpir neka bude zadnja solucija.

Voće: jabuka, naranča, banana, kruška, datulja, jagoda, smokva, borovnica, trešnja, mandarina, lubenica, dinja, papaja, breskva, šljiva, grožđe… (davati u malim količinama, pogotovo citruse, izbjegavati sušeno voće, posebno grožđice koje za psa mogu biti fatalne).

Biljne masti i ulja: čičkovo, laneno, suncokretovo i maslinovo ulje, ulje kukuruznih klica, margarin.

Dodaci: povremeno dati sirove kosti s puno hrskavice, pivski kvasac, vitamine u razdobljima kad pas zbog linjanja, skotnosti, dojenja i slično ima veće potrebe za njima, a od ljudskih začina poželjna je jedino mljevena slatka crvena paprika koja sadrži dosta vitamina C.
 



surefire @ 18:22 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
To je dugovječna pasmina, žive do 15 godina. Polako sazrijevaju i mnogi dosežu svoju punu zrelost tek sa četiri ili pet godina starosti. Odlikuju se prilično dobrim zdravljem, i mnogi od njih posjećuju veterinara samo zbog redovnog godišnjeg cijepljenja. 


Neki česti zdravstveni problemi ove pasmine su entropija ili ektropija (uvrtanje ili izvrtanje očnog kapka) i displazija kukova. Česte su i ozljede ligamenta kod skočnog zgloba, zatim toplinski udari, torzija želuca, kao i kožni problemi, odnosno takozvani hot spots, uglavnom zbog ugriza kukaca ili neodgovarajuće prehrane. Chowovi su poznati kao psi koji mogu otrpjeti veliku bol, ali izluđuju ih sitni ugrizi raznoraznih kukaca.

Kao i kod većine pasa s kratkom njuškom, anestezija kod operacije zna biti rizična.

Cijepljenje se obvezno provodi jedanput godišnje, jednom protiv psećih zaraznih bolesti i jednom protiv bjesnoće. Oba se cijepljenja smiju izvršiti u razmaku ne manjem od dva tjedna. Koji tjedan prije cijepljenja potrebno je psa očistiti od unutrašnjih parazita tabletama poput Pratela i Drontala.

Protiv buha i krpelja najbolje rezultate daju ampule Frontline i Advantix. Advantix ujedno odbija i komarce. Krpelji prenose opasnu bolest piroplazmozu, koja se češće javlja u kontinentalnoj Hrvatskoj, dok u dalmatinskom podneblju vlada lišmanijaza, bolest koju prenose komarci papatači. Ukoliko ipak želite posegnuti za prirodnim sredstvima, protiv unutrašnjih i vanjskih parazita i napadača pomaže ako psu u hranu kroz dulje vrijeme dodajete malo češnjaka i pivskog kvasca.

U hrvatskom primorju opasnost vreba i u borovim šumama, gdje se u proljeće mogu vidjeti kolone gusjenica, takozvanih četinara, koje imaju otrovne dlačice. Psi ih često znaju liznuti ili progutati, što po njih može završiti kobno. Na jeziku ili u ždrijelu se jave otekline uslijed kojih pas ne može disati i potrebno ga je hitno odvesti veterinaru koji će mu dati jaku injekciju kortikosteroida.

 
surefire @ 13:25 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
petak, studeni 2, 2007
Chow chow je pas s osobitim gospodskim manirima. Mirni su i veći dio dana će provesti spavajući, što ne znači da nisu na oprezu, probudit će ih prvi sumnjiv zvuk. Nisu lajavci, niti odgovaraju na lajanje drugih pasa. Chow će lajati samo kad treba, ali obično ne duže od nekoliko sekundi. Imaju istančan osjet za procjenu situacije, npr. Rex na prolaznike uglavnom ne laje kad ih vidi, osim ukoliko gledaju u naše dvorište, čime su odmah obilježeni kao sumnjivci.


 
Nije maza i nepovjerljiv je prema strancima, i preporučljivo ga je pustiti da sam priđe nepoznatim ljudima i odluči hoće li im dopustiti da ga pomaze ili ne. Tu su karakter i izgled u potpunoj suprotnosti, jer bi svi mazili slatkog medvjedića, grlili ga i gnjavili, a on više od svega želi svoj osobni prostor i slobodu izbora: približiti se nekoj osobi ili ne. Nepotkupljiv je i nikada neće ostaviti svog vlasnika u slučaju da ga netko drugi pokušava primamiti, osim ako je riječ o nekoj dobro poznatoj osobi koju voli i poštuje. Voli sve članove obitelji, ali obično izabire jednu osobu kojoj daje sve od sebe. Svojom svetom dužnošću smatra čuvanje svog doma: neki su psi dosta oštri ako vlasnika nema u blizini, dok će drugi lajati i upozoravati samo ako je vlasnik kod kuće, u suprotnom šute. Iznimno su teritorijalni, pa tako njihovim prostorom postaje svako mjesto na kojem provedu par minuta, a rado odmaraju i spavaju na povišenim mjestima poput balkona i terasa odakle mogu pratiti sve što se događa u oko kuće i u susjedstvu. 



Važno je znati i da većina chowa, zbog duboko usađenih očiju, imaju loš periferni vid, pa je preporučljivo prilaziti im odsprijeda ili se najaviti glasom. Nisu baš psi koje bih preporučila za obitelji s malom djecom, osim u slučaju da se roditelji dobro razumiju u pse, te da su ovu ili sličnu pasminu već imali.



Zbog svoje preuzvišenosti i nezainteresiranosti, chow ponekad neće odgovarati na naredbe, iako ih razumije. Nedostaje mu poniznosti i straha, i zbog toga ponekad može upasti u neprilike, od kojih neke mogu završiti kobno, što se prije svega odnosi na ceste, jer često ne obraćaju pažnju na nadolazeće automobile. Zbog toga je najbolje uvijek ih držati na povodniku i puštati ih samo ondje gdje je posve sigurno, naprimjer, u nekom ograđenom prostoru, gdje se mogu istrčati. Dobra vijest: chow ne treba puno vježbe, dovoljno mu je nekoliko minuta trčanja, a bit će sretan i s nekoliko kratkih šetnji dnevno, dok će ostatak dana provesti spavajući. Ovo ne vrijedi za štenad, koja znaju biti vrlo živahna, makar se i odrasli psi vole nekad igrati. Chow još uvijek posjeduje lovačke instinkte, pa mu ne treba previše vjerovati u blizini malih životinja, a posebice peradi, no pravilnom socijalizacijom moguće je izbjeći eventualne probleme. Kod Rexa primjećujem da je puno veći ljubitelj ostalih vrsta životinja (konji, magarci, mačke, koze i sl. ) nego drugih pasa. 



Kao i za svakog psa, socijalizacija od najranije dobi je vrlo važna. Zahvaljujući već spomenutom nekontroliranom uzgoju, kao i raširenom vjerovanju da je chow agresivan i neprijateljski raspoložen pas, može se dogoditi da ima problema s temperamentom, što može riješiti samo dobar odgoj, upornost i dosljednost, pogotovo za vrijeme puberteta kada će mladi psi tražiti svoje mjesto u čoporu. Vlasnik mora nametnuti svoju dominaciju, naredbe treba izgovarati dubokim, autoritativnim glasom i psu ništa ne dati besplatno, sve mora zaslužiti, od hrane do maženja, naravno, sve bez nasilja i udaranja, jer je chow veliko zlopamtilo, pamti mjesecima, pa i godinama. Nikako ga ne treba lišiti ljudskog društva, iako uglavnom nije destruktivan i mirno će podnijeti sate samoće, rado će i provodit s vama svaki trenutak. Ne preporučuje se držati ga vezanog, jer ne trpi lanac, a često se teško miri i s ogrlicom i povodnikom, u tom slučaju, savjet je da uzmete nylon ogrlicu sa kopčom koja se lako otkopčava i zakopčava te da je psu često stavljate i dižete da se navikne.

 

Ljudima koji vas posjećuju treba objasniti da pas nije zao, jer će ih zasigurno iznenaditi njegova rezerviranost s obzirom da su navikli na pse koji otvoreno iskazuju svoju naklonost, da chow jednostavno dobija dovoljno ljubavi od članova svoje obitelji i da ga nizašto više nije briga, a pogotovo ne za mišljenje drugih ljudi. 

Chow nije poput golden retrievera ili sličnih pasmina koje žive da bi ugodile čovjeku, njegova je narav više mačja, rezerviran je, neovisan i tvrdoglav i dobro će promisliti isplati li mu se poslušati vas. Bilo bi dobro raditi s nečim što mu uvijek privlači pažnju, možda s nekom igračkom ili psećim keksima. Isprva ga treba stalno nagrađivati hranom, a zatim pokušati samo s pohvalom, ali uvijek imati spreman neki zalogajčić u slučaju da prijeti gubitak kontrole nad psom. Odlična je metoda obuke uz pomoć klikera, mi smo njome dosta postigli.  Ipak, pogrešno je zaključiti da je riječ o glupom psu, naprotiv, vrlo je inteligentan, mada se ne pokorava tradicionalnim metodama dresure i motivacije. Nikako ga se ne smije tući, jer će vjerojatno uzvratiti. Treba ga poštovati, razgovarati s njim, uvjeravati ga i zadobiti njegovo poštovanje i ljubav, samo će tako vaš suživot biti harmoničan. 

surefire @ 20:42 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
Dva su tipa krzna: dugodlako i kratkodlako. Štenad se rađa s gustom vunastom dlakom, odnosno poddlakom. Oko šestog mjeseca starosti počinje rasti prava dlaka, uglavnom drugačije boje od dotadašnje, kod dugodlakih chowova, ta dlaka ne priliježe uz tijelo, pa štiti psa od vlage, topline i hladnoće, u kombinaciji s gustom poddlakom, a takve je teksture da ne skuplja prašinu i prljavštinu i potrebno joj je manje njege nego štenećoj dlaci koja je sklona stvaranju čvorova. Suprotno uvriježenom mišljenju laika, dugodlaki psi su zahvalniji za držanje u kući, dlaku je lakše pokupiti s bilo koje površine, nego onu kratku i oštru koja se zapikne i nikako neće van.

Ovi se psi linjaju jedanput ili dvaput godišnje, što važi i za dugodlaku i za kratkodlaku varijantu, u kratkom vremenskom periodu odbace gotovo svu poddlaku, i tada ih je potrebno često četkati i češljati da bi se omogućila pravilna izmjena dlake. Tijekom ostatka godine se ne linjaju, osim u slučaju čestih promjena temperature i držanja u klimatiziranim prostorima. Češljanje i četkanje je osobito važno i tijekom perioda kad pas odbacuje svoju šteneću dlaku i dobiva pravu, što može potrajati i nekoliko mjeseci. Od najranije dobi ih treba privikavati na uređivanje dlake, samo će tako biti dovoljno strpljivi kad bude potrebno.

Dlaka se u potpunosti razvije do navršene dvije godine starosti, a nekad i kasnije, s tim da ljepšu i bujniju dlaku imaju psi koji tijekom cijele godine žive vani ili vani provode velik dio dana. Mužjaci imaju bogatiju dlaku od ženki, posebice grivu, zbog čega ne bi trebali stalno nositi ogrlice jer one znaju oštetiti dlaku. Imaju visoko mišljenje o sebi i ne vole se prljati, tako da izbjegavaju blatne lokve i sve ostalo što bi im moglo umanjiti veličanstvenost pojave. Baš zbog toga što su vrlo čisti, lako ih je naučiti kućnom redu. 

Njega dlake
Njega krzna nije tako zahtjevna kako bi se dalo pomisliti u prvi mah, barem ne tijekom većeg dijela godine. Chowovi imaju dvostruku dlaku: dužu i čvršću gornju dlaku, te mekanu i vunastu donju dlaku, tijekom linjanja odbacuje se najviše ta donja dlaka, dok gornja otpada sporije i kontinuiranije. Neki ljudi tvrde da se chowovi linjaju jednom ili dvaput godišnje (jedanput mužjaci, dvaput ženke, ovisno o tjeranju i štenjenju, no to izostaje ukoliko se ženka sterilizira), to je takozvani blowing, kada u nekih par tjedana ispadne sva poddlaka u količini kojom možete napuniti par vreća za smeće, a proces se može pospješiti češćim kupanjem psa u toploj vodi. Neki ljudi kažu da se njihovi psi linjaju tijekom cijele godine, ali prema mom dosadašnjem iskustvu i iskustvu drugih uzgajivača i vlasnika, rekla bih da je to zbog toga što se ti psi izlažu velikim temperaturnim promjenama: zimi su, recimo, prečesto u grijanim prostorijama, a ljeti negdje pokraj klima-uređaja koji hladi punom snagom. 

Najteže je štencima, barem ljeti, imaju gustu vunenu dlaku koju ne mogu odbaciti kao njihovi odrasli rođaci. Ljeti je i štence i odrasle potrebno pustiti na miru i izvoditi ih samo u vrlo kratke šetnje, osim uvečer, kad vrućina popusti. Psi će sami naći mjesto gdje im je udobno i prohladno, obično na keramičkim pločicama u kupaonici, hodniku i slično. 

Štenad treba češljati svakodnevno da bi se priviknuli na grooming, poželjno nakon što se izmore igrom i šetnjom pa se ne mogu odupirati, a pogotovo u dobi od pet do osam mjeseci kada mijenjaju dlaku. Pomalo gubi onu vunastu, a zamjenjuju je duže dlake tvrđe teksture. Kod Rexa se ta promjena događala prilično neprimjetno, prvo je izrasla dlaka na leđima, pa na repu, zatim po trbuhu, prsima i nogama, a tek na kraju i na glavi. Neki drugi psi u tom periodu znaju izgledati dosta neuredno i neugledno. 

Odrasle pse, za razliku od štenadi, je obično dovoljno češljati jednom do dvaput tjedno (to ne važi za razdoblje linjanja). Dlaka je takve teksture da izgleda lijepo i nakon samo nekoliko poteza četkom, čvrsta je, pa drži oblik i ako psa imate samo kao kućnog ljubimca, ne vidim razlog zašto bi mu trebalo češće češljanje. Ali ovo jednom ili dvaput tjedno bi trebalo biti dosta temeljito. Od pribora bi trebalo imati četku-grablje, koja je posebno korisna tijekom linjanja, zatim češljeve sa širokim i gustim zupcima, češalj dugih, rijetkih zubaca koji služe za raščešljavanje zapetljane dlake, te igličastu i žičanu četku. Češljanje se obično započinje češljem sa širokim zupcima, a u slučaju da je u tijeku linjanje, grabljastom četkom koja će izvući svu mrtvu dlaku. Potrebno je češljati prvo niz dlaku, pa uz dlaku sve dok češalj ne počne glatko prolaziti kroz nju, a zatim ga treba zamijeniti onim gustih zubaca. Igličasta četka služi kako bismo dali konačan oblik dlaci i malo je našušurili, dok se žičana povremeno koristi za brzinsko izvlačenje mrtve dlake, kao i za dotjerivanje dlake na nogama, repu i na grivi. Zimi za grooming odvajate otprilike pola sata tjedno, a u sezoni linjanja satnica se vrtoglavo povećava.

Psa bi za grooming trebalo naučiti da leži na stolu ili gdje ga već uređuje, tako da prvo uredite jednu stranu, pa drugu, i onda ga pustite da ustane kao biste dali finishing touch. Redovno treba provjeravati uši i po potrebi ih očistiti. Vatom umočenom u slanu otopinu čisti se područje ispod očiju od eventualnih suznih tragova. Nokte je također potrebno povremeno podrezivati, pogotovo ako se pas kreće po mekanim površinama poput zemlje prekrivene travom i zimi po snijegu. Dlaka obično raste i između jastučića na šapama, pa je i nju poželjno šišati, kako se pas ne bi klizao na glatkim površinama.

Redovno češljanje je posebno važno ljeti, jer pomaže da se dlaka provjetri i ostane dobar izolator topline. Moj pas nekad bez problema spava na suncu, i samo se dlaka ugrije, dok tijelo ostane normalne temperature. Ljudi često smatraju da je tim psima ljeti prevruće, pa ih ponekad čak i obriju, što može uzrokovati probleme s kožom i opekline.
 

Rexov ljetni look


Isti pas u zimskoj dlaci - drastična razlika, zar ne?




Hrpa iščešljane dlake...
surefire @ 14:35 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 1, 2007
Chow se javlja u pet osnovnih boja. Uvijek je jednobojan, osim što boja može biti svjetlija na grivi, stražnjim nogama i repu. Najčešća boja je crna, zatim crvena i krem, a najrjeđe su nijanse jelenja (fawn - cinnamon), odnosno razvodnjena crvena i plava, razvodnjena crna.

Crvena pokriva širok raspon, od intenzivne mahagoni crvene do svijetle zlatno crvene s bijelim repom, grivom i zastavicama na nogama. Takvi se nazivaju osjenčano crvenim chowovima. Crvena se štenad rađa smeđe boje, i takva ostaje sve do promjene dlake, a ponekad imaju i crnu masku na njušci, koja postepeno nestaje. Krzno počinje rasti u dužinu kad je štene staro oko tri mjeseca i obično je svjetlije nego što će biti kada pas odraste. No možete znati kakvu će boju vaš pas imati ako mu pogledate njušku i šape, na kojima prava dlaka najprije počinje rasti.





Crna boja se podrazumijeva sama po sebi – crna, ali neki crni primjerci imaju srebrni rep i zastavice na nogama. Štenad se rađa crna. Krzno crnih chowova može izblijediti kad ih se drži vani i na suncu. Boja tada postaje nalik čokoladnoj, odnosno boji hrđe, što se događa i kada se pas linja.



Plava je čelično siva boja, nekad sa srebrnim repom i zastavicama kao kod crnih. Plava može varirati od tamno plave, gotovo ljubičaste, kao kod novog jeansa do svijetle srebrno-plave boje, kao kod vrlo ispranog jeansa. Njuška i noge imaju «sol i papar» mješavinu tamnih i svijetlijih dlaka, što im daje izgled kao da su posuti mrazom. I plavi mijenjaju boju na suncu, dobivaju smeđi odsjaj. Nos kod plavih chowova je obično siv. Može biti i crn, ali nikako smeđ.



Jelenju boju je najteže opisati, a pošto fotografije rijetko kad pokazuju stvarno stanje, malo koja može poslužiti kao ilustracija. Može se naći u rasponu od svijetlo bež s malo sivog ili ružičastog odsjaja, do tamnije nijanse koja sliči crvenoj. Kao i plavi, i jelenji ima sol i papar mješavinu tamnijih i svjetlijih dlaka na njušci. Štenci te boje se obično rađaju sa prekrasnom srebrnom odsjajem koja može neiskusnog uzgajivača navesti da pomisli da je riječ o plavom štencu. Isto tako, štenci često imaju sivu masku na licu koja s vremenom nestane. Mnogi crveni štenci se često zabunom predstave kao jelenji, pa ako niste posve sigurni u boju vašeg psa, obratite se nekom iskusnijem.



Krem boja varira od gotovo bijele do boje slonovače, s tamnijim nijansama na ušima, njušci i ponekad na repu.



Boja poddlake je uglavnom tamna kod crnih i plavih pasa, kod krem pasa ona je ista kao i dlaka, a kod crvenih i jelenjih boja poddlake varira od gotovo bijele do tamno sive.
Ne nasjedajte na egzotične boje poput čokoladne ili srebrne, one ne postoje. Moguće je vidjeti čokoladnog chowa, ali u tom slučaju, riječ je o crnom ili plavom psu kojem je dlaka posmeđila uslijed izlaganja suncu ili je loše kvalitete zbog nepažljivog uzgoja.
surefire @ 22:33 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Klasifikacija: Chow chow spada u petu FCI grupu – primitivnom i špic tipu, peta sekcija – azijski špicevi i srodne pasmine bez radnog ispita.

Opći izgled: Aktivan pas, nabijen, proporcionalan, lavljeg izgleda, dostojanstvenog i ponosnog držanja, dobre građe.

Karakteristike: Miran pas, vrlo oprezan, nepovjerljiv prema strancima, dobar čuvar, plavo-crnog jezika, jedinstven po svom krutom hodu.

Temperament: Samostalan, ponosan, odan, ali i rezerviran.

Glava: Lubanja ravna i velika, njuška srednje duga, nos je velik, crne boje, osim kod krem pasa kod kojih je obično svijetao, te kod plavih kod kojih je obično boje krzna.

Oči: Tamne, bademaste, prilično male, kod plavih je dozvoljena ista boja kao boja krzna, a čisto oko, bez entropije ne bi trebalo biti kažnjavano bez obzira na dimenzije.

Uši: Male, blago zaobljenih vrhova, nošene uspravno, dobro razmaknute i okrenute prema naprijed, što daje psu pomalo namrgođen izraz, koji nikad ne smije biti posljedica opuštene kože nabora na čelu.

Usta: Zubi snažni i dobro poredani, vilice jake, zagriz škarast, čeljust pravilna i kompletna. Usne, nepca i jezik plavo-crne boje.

Vrat: Snažan, ne prekratak, dobro povezan s ramenima.

Prednje noge: Ravne, ne preduge, s snažnim kostima.



Tijelo: Grudni koš je velik i dobro razvijen, rebra zaobljena, leđa kratka, ravna i snažna.

Stražnje noge: Mišićave, ravne tako da pas izgleda kao da hoda na štulama i slabo pokretne u koljenu i skočnom zglobu, potkoljenice nikad nisu savijene prema naprijed.

Šape: Male, zaobljene, mačje.

Rep: visoko usađen, savijen i nošen na leđima.

Hod: Škrt, ukočen i pomalo neprirodan.

Dlaka: Duga – gusta, prava i vrlo bogata. Pokrovna dlaka je oštrija, s mekom i vunastom poddlakom, gušća je na vratu gdje tvori grivu. Kratka – gusta, prava, uspravna i čupava, djeluje poput pliša.

Boja: Isključivo je jednobojan (crna, plava, crvena, krem i jelenja), mjestimično nijansiran, ali ne pjegavo ili višebojno. Donji dio repa i zastavice na stražnjim nogama su obično svjetlije nijanse.

Veličina: Mužjaci su visoki od 48 do 56 centimetara, a ženke od 46 do 51, težina se kreće od 20 do 35 kilograma.


surefire @ 13:40 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Teško je točno reći kako je ta pasmina dobila ime. Jedno od originalnih imena bio je Chao, koja je označavala velikog, primitivnog, izvanrednog psa velike snage, a ponegdje se, pogotovo u zapisima iz 17. stoljeća prije Krista spominje i ime Ao, koje je vjerojatno iskvarena verzija prvog. Također, u istom stoljeću su ga nazivali i Man Kout, odnosno barbarski ili tatarski pas. Kasnije su ga ponegdje spominjali kao Mang (pas s puno dlake), Chao (snažan pas) ili Ti (crveni pas).

Zapadnjaci su ga kasnije nazivali Foreign dog (strani pas) i kineski jestivi pas, no to se ime nije uspjelo održati jer nisu htjeli da ih se stalno podsjeća na to da je taj pas služio za jelo, pa su usvojili naziv chow chow. To je možda stoga što je većina robe donesene iz Kine bila poznata kao chow chow na iskvarenom engleskom, ili su se pri davanju imena poslužili originalom: Chao.
surefire @ 13:23 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Mnoge legende vezane za chowa dotiču se neobične boje jezika i unutrašnjosti usta. Tu karakteristiku s njim dijeli još jedino pasmina Shar Pei, koja dolazi iz istog područja i dijeli neke korijene s chow chowom. Za crnu boju desni u usta govorilo se da tjera zle duhove i tako se učvrstila chowova reputacija kao izvrsnog psa čuvara palača i samostana. Dva su bajkovita objašnjenja kako je chow dobio svoj plavocrni jezik.



Prije mnogo stotina godina, u brdima je živio samotni redovnik koji je k sebi uzimao pse lutalice da mu pravo društvo. Bio je ljubazan prema svim životinjama, zbog čega su one bile duboko zahvalne. Jednog dana, redovnik se razbolio i pao u krevet, i svi su se psi i životinje udružili da obave kućanske poslove i pomognu mu. Chow chow je u šumi potražio drvo kojeg je nedavno udario grom i pougljenio ga, i donio nekoliko komada ugljena, na kojima je majmun kuhao obroke dok redovnik nije ozdravio. A chowov je jezik poprimio boju ugljena kao spomen na sva dobra djela kojima je uzvratio redovnikovu ljubaznost i velikodušnost.



Druga priča kaže da je Bog, dok se svijet stvarao, otkidao sitne komadiće neba da bi na njihovo mjesto postavio zvijezde. Ti komadići su padali na zemlju i jedino je chowu bilo dopušteno da ih lizne. I tako je dobio svoj plavi jezik.



Kinezi su ove pse držali pred kućom jer su vjerovali da njihovo namrgođeno i ozbiljno lice tjera zle duhove.



surefire @ 00:37 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2007
Tracker
eXTReMe Tracker
Brojač posjeta
194744
Index.hr
Nema zapisa.